Ovo je zapravo trebala biti priča o nogometnoj sezoni u Bosni i Hercegovini. Trebala je biti priča o novom prvaku Borcu.

Trebala je biti priča i o njegovoj na prvi pogled prilično uzbudljivoj utrci sa Zrinjskim za titulu prvaka. Trebala je biti priča o finalu Kupa u kojem su igrale upravo te dvije ekipe i u kojem je na kraju slavio Zrinjski.

Međutim, sama završnica sezone potpuno je obezvrijedila bilo kakvo ozbiljno pisanje o nogometu, makar taj nogomet povremeno bio i loš i negledljiv i nadrealan, ponekad i smiješan. Obezvrijedila je bilo kakvo logično zaključivanje i bilo kakvo radovanje.

Završnica sezone u Bosni i Hercegovini nije bila ništa drugo nego odvratno vrijeđanje gledatelja i njihove inteligencije. Nije ovo bila ni parodija, jer parodija ima i smisao i poruku i zapravo je, ona prava Chaplinova, Brooksova ili pythonovska parodija, inteligentna i zanimljiva. Bilo je ovo pišanje po svemu normalnom, piše Telesport.

I da se razumijemo, takva kakva jest bila, ova bi se sezona vrlo vjerovatno provukla u sasvim obične, kako se u toj zemlji provlačila i gotovo svaka prije njih. Jer Borac je rano napravio priličnu razliku, igravši usto i prilično dobar nogomet. Pomogle su promjene domaćinstava na početku —navodno uzrokovane nepostojanjem uvjeta za televizijske prenose na stadionima — pomogla je i činjenica da je Zrinjski dogurao daleko u Europi i tako malo zapostavio prvenstvo, pomogla je i činjenica da su Sarajevo i Velež teško hvatali kontinuitet rezultata, na kraju krajeva pomagala je i činjenica da su suci, kad je trebalo, lagano gurali Borac prema pozitivnom rezultatu.