Piše: Dino Bajramović (Beograd)    

Da čovjek vjeruje barem u dio onoga što u toku samo jedne sedmice izgovori predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i njegove vjerne sluge, vjerovatno bi “triput” razmislio prije nego bi krenuo na put u komšiluk. Pogotovo u danima uoči i nakon donošenja Rezolucije o Srebrenici.

I moguće da bi imao osjećaj da će ga, kada šeta ulicama Beograda, svako malo zaustaviti neko i pitati: “Hej, šta ti misliš o Rezoluciji?”, pa ga možda i verbalno uvrijediti, ili nedoBog, za uho povući. Jedan je, iz Sarajeva je, uoči puta u glavni grad Srbije morao odgovoriti na pitanje svoje majke: “Pa, zar taj Rammstein nije mogao pomjeriti datum?” - “Ali, majko, koncert su zakazali u oktobru, a i ja za kartu od 150 maraka dao u oktobru, kako da im sada kažem da odgode koncert?”, odgovorio je kontrapitanjem voljenom biću.

POKRETNA SKELA ZVANA LIFT

I stvarno, u Beogradu u petak i u subotu bilo je vanredno stanje. Ali ne zbog, shvatili ste, usvajanja Rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a u New Yorku, već zbog dva, dakle, u oktobru rasprodana dva nastupa njemačke, možda u ovom trenutku i najveće svjetske koncertne, atrakcije, grupe Rammstein. Situacija bi bila još “vanrednija” da “Zvezda” nije razbila “Partizana” u finalu ABA košarkaške lige.

Nakon što je povela 2:0 na “domaćem” terenu, očekivalo se da će “crno-beli” izjednačiti, pa bi se peta, odlučujuća utakmica igrala 25. maja, na dan drugog koncerta gostiju iz Njemačke, i na Dan mladosti. Na sreću nije, ne zbog “Zvezde”, već da Beograđani i njihovi brojni gosti mogu bez problema otići na koncert. Zbog kojeg je ionako bila gužva.

Foto: S. B.

Za dva dana gledalo ih je, a Ušće valjda može primiti milion,  120.000 što pijanih, što trijeznih, što „onako“ posjetilaca. 

Oba koncerta već su na YouTubeu, pa vas ne bi zadržavali. O tome koje su pjesme pjevali i svirali, ima i set lista na Googleu. Uglavnom, nisu „Mutter“ i „Feuer Fire“. Jesu „Du Hast“ i „Sonne“.

Video: S. B.

Na binu su se spustili pokretnom skelom zvanom lift s ko zna koliko metara visine, a tako su i otišli, putujući prema gore. Ko ih je opet spustio odozgo da odu u hotel da malo odmore nije poznato. U Beograd su „dofurali“, tako kažu upućeni 77 šlepera kompletne te skalamerije koja čini najjaču koncertu scenu ikad, a koju je osmislilo dvadesetak inženjera iz svih oblasti.

Što se tiče „ocjena“, to je vrhunski uklopio jedan korisnik društvene mreže Facebook: „Kao kad se nebo otvori pored beogradske vječne vatre i spusti se Švabo u svemirskom brodu i krenu dernek bjelosvjetski. Danke, Rammsteinaga.“

Foto: S. B.

Gori vatra na sve strane, a gori i u utrobama velikog broja Rusa koji su uglavnom, kao razbijena vojska, tumarali Parkom „Ušće“ gdje je koncert održan. Na ušću Save u Dunav, naravno, a uz hvala na nekoliko jezika, frontmen Rammsteina Till Lindemann je pred kraj koncerta rekao i „Spasiba“. Uz Ruse, bili su tu i „predstavnici“ kompletne regije. Od Vardara pa do Triglava, preko Sarajeva i Zagreba. Plus Bugari. I Turci. I Arapi.

RAČA I KARAKAJ

Vratimo se malo na ulice Beograda nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici, a prije dva koncerta Rammsteina. Hajde što duž autoputa prema tom gradu na sve strane vidite zastavice Srbije - ko zna koliko ih ima i koliko je vremena trebalo da se postave - kao da ne znamo gdje smo - što na svakom nadvožnjaku ili mostu možete pročitati neku parolu o, da sublimiramo, jedinstvu srpskog naroda koji nije genocidan, što velikog vođu stalno gledate kao da putujete prema Pjongjangu, i da na lokalnim izborima koji su spojeni zajedno sa izborima za gradsku vlast u Beogradu i zakazani za 2. juni postoji samo jedan favorit, a to je Vučićev SNS, već što i kad dođeš u centra Beograda i čekaš, recimo, bus, automatski ti šamar opali poruka s displayja: „Srbi nisu genocidan narod.“ Kao da igdje piše da jesu.

I ona zastava, postavljena uzduž, ili po visini, nebodera „Genex“ nestavarni je kičeraj. Ili, kako bi to kolegica Snežana Čongradin iz „Danasa“ svela u neki svima razumljiv okvir: „Srbi, naravno, nisu genocidan narod, ali Vučić, svakako, jeste.“ Pa još kad se spuštate prema Dorćolu vidite grafit „Ratko Mladić“, onda je jasan presing koji igra Vučić na svom narodu.

Foto: S. B.

No, veliki je broj onih, a to se i na prvi pogled može uočiti, koji ne mare baš za to. Oni u Knez Mihailovoj, na Obilićevom vencu, u Kralja Petra i u Cara Dušana, sjede u baštama i piju svoje pivo ili „ceđenu pomorandžu“, šetaju i jedu trokutiće pizze i paštetice iz pekere, sviraju harfu ili trube, spremaju se za Rammstein ili za Skadarliju (nakon koncerta, prođosmo kroz nju oko jedan poslije ponoći, gorjelo je na sve strane), neki će, tamo negdje pozdraviti i američkog punkera na koncertu, a neki će i na splavove. Uglavnom, Beograđani djeluju opušteno, srdačno i kao da su na svakom koraku spremni pružiti vam pomoć. Tako to izgleda. Kako je to živjeti tamo, oni najbolje znaju.      

Vučić i SNS favoriti su za pobjedu na predstojećim izborima. Njegovi predizborni plakati, baneri i ostali propagandni materijali sa imenjakom Šapićem - bivšim i najvjerovatnije budućim gradonačelnikom Beograda na čiju se izjavu baš na Dan mladosti svakako podsjetiš jer je nedavno najavio da će Josipa Broza Tita iz „Kuće cveća“ na Dedinju preseliti u rodni Kumrovec - i ostalim iz te njegove ergele, podsjetnik su da je on taj koji još dugo misli vladati. A mogao bi Vučić i konačno pronaći vrsnog grafičkog urednika da mu napravi plakate kako treba. Ovo što je sada ponudio je smiješno. Sramota i objaviti.

Foto: S. B.

Koalicija „Srbija protiv nasilja“ se raspala i stvarno se moraš potruditi da pronađeš nešto od predizbornog materijala onog dijela bivšeg SPN-a koji će izaći na izbore. Tek kad šetaš nekim od ulica - Kneza Miloša ili Kralja Milana - koje su bile ruta ili dio kretanja nepregledne mase što je na protestima od maja prošle godine nakon velikih tragedija u „Ribnikaru“ i Mladenovcu pozivala ljude da ruše vladajuće u Srbiji, prisjetiš se kako je to ustvari bila priča koja je mogla, doduše tek u narednim godinama, skinuti vlast u svojoj državi. Ovako, teško.

Mada, iskreno, ni bez njih vam u Beogradu neće ništa faliti. To je unatoč i uprkos svemu, moderan evropski grad, sa svim što je u njemu potrebno da se tako i osjećaš. Samo što ipak, kad na putu prema Srbiji dođeš na granicu i pomisliš na bizaran kadar u kojem je Vučić, ogrnut zastavom svoje države, spustio glavu na onaj stolić ispred njega u Generalnoj skupštini u prošli četvrtak, možda se otme kontroli još bizarniji stih: „Plači, Vučko, plači, već sutra smo u Rači.“ Dobro, ne baš na tom graničnom prelazu, nego malo južnije u Karakaju, ali nema veze, tu je to. Zapravo, stih je „naletio“ nakon ovog dijaloga. Djevojka-policajka, koja kontroliše pasoše i lupa pečate, prekida neki turbo-folk hit koji pjevuši i pita: „A gde idete?“ I hitan odgovor tad dobi: „Na koncert.“ To nije bilo dovoljno: „A li gde?“ Pa: „U Beograd.“  

Foto: S. B.

Do nje će Rammstein doći tek za desetak godina. Ali, poželjela je ugodan boravak. Nama, iz „islamističke Slobodne Bosne“, kako bi to mudro zapisao omiljeni Vučićev novinar Dragan J. Vučićević. Koji je nedavno primijećen u restoranu „Grmeč“ u Makedonskoj ulici u Beogradu kako srče nešto masno dok mu se gust saft niz brazde na licu slijeva. Da zna da znamo kud se šeće. On u Sarajevo i ne smije. A njegovom sponzoru, s obzirom na podneblje bolje reći - ktitoru Aleksandru Vučiću poruka da nije fer da se sitna tura sastavljena od duplog Jack Daniel'sa i kisele na koncertu plaća 4.550 dinara (skoro 80 KM). Pa, ne radimo mi u međunarodnoj organizaciji. Već u „islamističkoj“.