Potpredsjednik Republike Srpske i bivši načelnik Srebrenice Ćamil Duraković govorio je u emisiji "Iza vesti" N1 Beograd o pripremama za predstojeću komemoraciju žrtvama genocida u Srebrenici, svom iskustvu kada je 1990-ih Durakovikao 16-godišnjak izbjegao sudbinu svojih sugrađana, ali i odnosu vlasti Srbije prema ovoj tematici, i mogućnosti pomirenja među narodima. Ističe kako narodi "nisu krivi", ali trebaju hrabrije lidere koji će ih povesti naprijed. "Laž je da je neko etiketirao srpski narod kao genocidan, mi očekujemo iskreno 'izvini' od režima iz Beograda i Banjaluke, nikakve reparacije", dodaje.

Duraković je na početku gostovanja govorio o svom iskustvu ranih 1990-ih kada je kao 16-godičnji dječak prošao put od Srebrenice do slobodne teritorije putem koji ovih dana suprotnim smjerom prolaze učesnici Marša smrti, odajući tako počast žrtvama genocida.

Iako je jedan dio života proveo u Americi, u Srebrenicu se vratio s 25 godina, 2005. godine, “zbog tereta i duševne satisfakcije, da se na neki način odužim onima kojih se sjećamo”.

Potvrdno odgovara na pitanje da li osjeća i grižu savjesti, naglasivši kako bi mu trebal oviše ovakvih gostovanja da opiše put od 1995., kada je kao učenik u zaštićenoj UN zoni, u Srebrenici, dok je bio odvojen od ostatka porodice, do danas. “Ono što mene grize je što su svi krenuli sa mnom, a nažalost niko nije preživio na tom putu. Da li je moglo nešto drugačije, sa smo ostali na nekim drugim mjestima, ali opet možda se ništa ne bi promijenilo, takva je sudbina“, zaključuje.

A kada je u pitanju suočavanje s prošlošću, gotovo 30 godina nakon svega, i svojevrsnom “poluratnom” stanju u kojem se regija nalazi, smatra da se radi o civilizacijskoj, pa i demokratskoj nezrelosti.

Spomenuo je primjer zaraćenih strana iz nekih ranijih sukoba, kao što su Prvi i Druigi svjetski rat, gdje su zaraćene zemlje uspjele prevazići konflikte i postati prijateljske.

“Naši lideri su kukavice, koji nemaju hrabrosti da povedu narod ka prosperitetu, oni više pozežu za onim što je lakše – lakše je doprijeti do ultranacionalista, do onih najbučnijih u društvu i da ih pridobijete na svoju stranu kako biste imali političke benefite, nemamo hrabre lidere koji bi usmjerili narode. Ovdje narodi nisu bili problem ni 1990-ih, ovdje su loši političari i režimi uvukli narode u sukobe, a danas imamo političare koji biraju istu putm nemaju interes da osiguraju bolju budućnost“, naglasio je Duraković

Istaknuo je potrebu poštivanja međunarodnih sudova i njihovih odluka, spomenuvši MEđunarodni sud pravde kao najvišu sudsku instancu u svijetu, čiji osnivač je i Srbija, koja je glasala za Međunarodni sud pravde, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, kao takva učestvovala u svim procesim, hapšrenjima, privođenjima, a kada se donesu odluke njih ne poštuje što je, smatra, kontradiktorno.

“Najmanje se govori o tome da su presude konačne, činjenicu nećete promijeniti. Pokušava se promijeniti meritum gdje političar kaže ‘to nije genocid’, ali sud je taj koji utvrđuje genocid“, podvukao je.

Komentirajući nedavno usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici pred Ujedinjenim nacijama, što je proizvelo brojne rasprave, Duraković smatra da usvajanje ovog dokumenta osigurava da na diplomatskom terenu neće biti prostora za osporavanje činjenica o genocidu u Srebrenici, posebno za Srbiju i Republiku Srpsku.

Defile kadeta Vojske Srbije u BiH u vrijeme kada se dešava Marš mira?

“Srbija i RS to brane činjenicom o tradicionalnoj suradnji. A zašto nije došlo kulturno-umjetničko društvo iz Šumadije, zašto je došla vojska? Živimo u prostoru gdje je nedavno bio rat, umjesto da se okrenemo jedni prema drugima, ispružimo ruku mira sto je i zvanično opredjenljenje Srbije, svi su oni za teritorjalni integritet i suverenitet BiH, a onda pošalju vojsku“, prokomentirao je Duraković.

Šta bi predtsavljalo korak ka pomirenju?

“Mi smo narodi koji vjekovima žive zajedno, koliko god to neko pokušao prikazati nemogućim. Narodi nisu krivi, trebaju nam hrabriji lideri, svi smo na putu ka prosperitetu, ako želimo poostati dijelom civilizacijskog svijeta, onda moramo biti legalisti i prihvatiti činjenice iz prošlosti. Laž je da je neko etiketirao srpski narod kao genocidan, mi očekujemo iskreno ‘izvini’ od režima iz Beograda i Banjaluke, nikakve reparacije i obeštećenja, samo neko da kaže ‘da, distanciramo se od onih koji su devedesetih činili zločine u naše ime, izvinite, možemo li krenuti dalje’, bi bilo svima dovoljno“, zaključuje.