Jedna od njih je ona Emele Mjanović, koja je najavila odlazak iz Oružanih snaga BiH nakon što je dobila nekoliko negativnih sudskih presuda, odnosno jer joj nije dozvoljeno nositi hidžab u službi.

U ovom predmetu Ustavni sud je zaključio da propisivanjem zabrane isticanja vjerskih simbola u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine nije povrijeđeno apelanticino pravo na manifestiranje vjere. To ograničenje je zakonito i ima legitiman cilj jer nošenje vjerskih obilježja u OSBiH, kao i u bilo kojoj drugoj javnoj službi, ili držanje takvih obilježja u službenim prostorijama može utjecati na zaštitu prava i sloboda drugih, uključujući mogućnost izazivanja negativnih međuljudskih odnosa, konkretno među vojnicima, može dovesti do nepovjerenja građana u vojsku i izazvati osjetljivost društva na vjerske simbole u javnom prostoru, te narušiti načelo neutralnosti prema cjelokupnoj bosanskohercegovačkoj javnosti koje se odnosi na sve pripadnike Oružanih snaga BiH kojima je zabranjeno da uz uniformu nose vidno istaknuta vjerska obilježja.

Uzimajući u obzir polje slobodne procjene koje je ostavljeno državama u svjetlu načela neutralnosti javne službe, u koje spada i služba u oružanim snagama, Ustavni sud je, imajući u vidu i praksu Evropskog suda za ljudska prava, zaključio da je osporavano miješanje u apelanticino pravo bilo opravdano i srazmjerno cilju koji se želi postići, odnosno da je zabrana nošenja hidžaba (kao i bilo kojeg drugog vjerskog obilježja) neophodna mjera u demokratskom društvu, te da tom zabranom apelantica nije diskriminirana po bilo kojem osnovu, niti postoje kršenja drugih prava i sloboda na koja se apelantica poziva.