Garry Kasparov, uzastopni svjetski prvak u šahu od 1984. do 2005. (255 mjeseci), je od 19. do 21. jula 1994. bio u posjeti Sarajevu, što je mnogo značilo stanovnicima ovog grada i ostatka zemlje, prvenstveno šahistima.

Nastupao je kao član Šahovskog kluba Bosna iz Sarajeva, predvodeći ga na putu ka tituli evropskog klupskog prvaka 20. novembra 1994. godine u Lionu.

Njegova posjeta je imala odjeka širom svijeta, a jedna od Kasparovovih aktivnosti u Sarajevu je bila simultanka.

"Kao jedna od aktivnosti koje su bile organizirane bila je simultanka na 20 ploča, u kojoj su se šampionu suprotstavili mladi sarajevski šahisti, ali i poneki poznati javni radnici. Kasparov, poznat po nemilosrdnoj igri na sličnim priredbama i tada je bio nadmoćan i protivnike je savladao rezultatom 19,5:0,5. Jedini koji je uspio izvući remi bio je Marko Vešović", naveli su iz Centra za zaštitu i promociju šahovske baštine Bosne i Hercegovine.

Vijest o ovom događaju je objavljena u šahovskom časopisu Revija King, još jednom čudu opstanka u nezamislivim ratnim uslovima, u kome je sačuvana i fotografija koju su objavili.

Podsjećamo, Marko Vešović rođen je 1945. godine, u mjestu Pape kod Bijelog Polja, Crna Gora. Bio je bosanskohercegovački i crnogorski književnik koji je radio u Sarajevu.

Nakon završene gimnazije u Bijelom Polju, Vešović upisuje Filozofski fakultet u Sarajevu, a nakon toga i postdiplomski studij na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Tokom 1976. godine Vešović je izabran i za asistenta na Filozofskom fakultetu gdje je radio sve do 1986. godine.

A tokom rata u Bosni i Herecegovini se angažovao na razobličavanju velikosrpske politike. Jedno od njegovih značajnih djela, jeste i zbirka ratne proze 'Smrt je majstor iz Srbije' objavljene 1994. godine, u kojem je opisao i svoja prijeratna iskustva s Radovanom Karadžićem, nekoć kolegom pjesnikom.

Jedno vrijeme bio je počasni predsjednik Liberalnog saveza Crne Gore.

Vešović se izdvaja i po djelima "Nedjelja", "Osmatračnica", "Rodonačelnik", "Četvrti genije", "Smrt je majstor iz Srbije", "Kralj i olupina" i svakako "Poljska konjica"