"Predstavnici Srbije i Evropske unije (EU) potpisali su danas u Beogradu Memorandum o razumijevanju o strateškom partnerstvu o održivim sirovinama, lancima proizvodnje baterija i električnim vozilima.

Dokument su potpisali ministarka rudarstva i energetike Srbije Dubravka Đedović Handanović i potpredsjednik Evropske komisije i evropski komesar za međuinstitucionalne odnose i strateško predviđanje Maroš Šefčovič, u prisustvu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i njemačkog kancelara Olafa Scholza", glasi uvod agencijske vijesti o događaju koji već dobrano oblikuje odnose u regionu zapadnog Balkana, piše Sead Numanović za Politički.ba.

"Jučer je bio jedan od prelomnih dana u posljednje dvije decenije, nešto što mijenja sliku o Srbiji. Donosi nam novi paket sigurnosti, u svakom smislu. Ovo nije samo priča o ekonomiji, već i o politici", pošteno je objasnio premijer Srbije Miloš Vučević.

To je onaj što je u prošlogodišnjoj izbornoj kampanji doveo pred kameru Draška Stanivukovića, gradonačelnike Banje Luke i Marka Kovačevića, gradonačelnika Nikšića i saopćio im da su "Srbija, Rs i Crna Gora - jedna kuća".

Vučević je, u istupu za javnost rekao i da "Srbija sa ovim paketom nije ista, kao bez njega".

"To govorim i oko naše pozicije sa Kosovom, zaštite i očuvanja Rs, cijeli jedan paket koji je u vezi s tim što se dešavalo", kaže premijer Srbije.

Ono što smo "sporadično" gledali u proteklih nekoliko godina, sada dobija potencijal svakodnevnih dešavanja. 

Na Kosovo upadne teroristička jedinica iz Srbije, ubije policajca, zabarikadira se u crkvi, gdje su već ranije naslagali oružja i municije... Strane formacije na Kosovu omoguće im da pobjegnu u Srbiju. Vođa terorista Milan Radončić javno prizna da stoji iza napada i - uživa na slobodi u Srbiji. S vremena na vrijeme prebije nekog, jer bez toga ne može - i nikom ništa. 

Ali zato Kosovo ima sankcije Zapada! I one neće nestati u skorije vrijeme, koliko god apsurdne bile.

Crna Gora se ne može oduprijeti "zagrljaju" srbijanskog režima. Od sedam vodećih medija u toj državi, šest je u vlasništvu Srbije!

Litijumska groznica koja je zapalila Srbiju, novi je pogon "pijemontizma" režima Aleksandra Vučića. 

Dao je Evropi nešto što joj je nasušna potreba, prihvatio da bude "kolonija", a zauzvrat dobio poziciju vlasnika regiona zapadnog Balkana i pravo da bude vrhovni arbitar!

I on se sve više postavlja tako, sasvim otvoreno. I u BiH, i na Kosovu, i u Crnoj Gori, ali i Sjevernoj Makedoniji. 

"Srpski svet" dobio je pogon na litijum!

Presretni zapadnjaci i ranije su Vučiću prečesto gledali kroz prste.

S litijumskim baterijama i automobilima na električni pogon, dobio je praktično odriješene ruke da radi šta hoće. 

Definirana su i pravila - ne dirajte vanjske granice u regionu. Ostalo nas nije briga!

I tome već podugo svjedočimo!

Vučić sve češće neskriveno uređuje odnose u regionu. Naređuje ministru odbrane Bosne i Hercegovine, kakav god da je, da podnese ostavku!

Upravlja kako će Crna Gora glasati na međunarodnim forumima i sipa gomile uvreda ako se ne desi kako je naložio...

Za dva dana će u BiH doći (prva tura!) policajci iz Srbije. Bit će raspoređeni u entitetu Rs. U suprotnom smjeru će otići nekoliko policajaca ovog entiteta. 

Gotova stvar!

BiH je i ovdje samo ljuštura. 

Njena vlast, oličena u Trojki, šuti. 

Ili su opet uhvaćeni na spavanju, ili su u šoku ili - a šta će reći? I još bitnije, šta mogu uraditi?! Mogu puno toga, ali neće. Ne isplati se. 

Srbijanska policija i vojska već slobodno šeta Bosnom, kao svojom gubernijom.

A, gle čuda, litijuma ima i u Bosni i Hercegovini! Haman koliko i u Srbiji!

Ko je od naših "veleumnika" iz politike, u zadnjih 10 - 15 godina izašao s idejom da se krene u eksploataciju? 

Niko!

Električna energija je nafta 21. stoljeća! 

Bosna i Hercegovina prebogata je vodom. A struje joj fali. Kako smo došli do toga?!

Srbija i Rs su odavno pokrenule procedure za izgradnju tri velike elektrane u gornjem toku Drine. 

Je li se iko iz entiteta F BiH potrudio da nametne da se taj projekat može realizirati samo ako Sarajevo, kao glavni grad države, ima svoj vlasnički udio? Nije!

Umjesto toga, Trojka je bila oduševljena ponudom iz entiteta Rs da zajedno grade elektranu na rijeci Ugar! I ništa čak ni tu uradili nisu!

Sva konstanta naše politike u proteklih nekoliko decenija je sindrom žrtve kojoj je Planeta dužna do kraja postojanja i narativ da nam se stalno nanosi nepravda. 

Jučer je u Beogradu Olaf Scholz nahvalio Srbiju da bi prosječni Nijemac naprosto poželio odmah se preseliti. 

U Sarajevu su poneki gledali prema dešavanjima u Beogradu. Većina je preokupirana izbornom kampanjom, ličnim sujetama, nadmetanjima u tome čiji je ego veći...

Sve manji broj prijatelja u svijetu odavno nam savjetuje da prestanemo pričati samo o grobnicama i da krenemo, iako užasno kasnimo, s projektima koji će privući moćnike. Potencijala imamo, znanja imamo. Vodstva nemamo! 

Niko nikad neće niti smije zaboraviti žrtve. Ali, ako ništa drugo, potomci tih žrtava zaslužuju dostojanstven život!