Nesposobnost vlasti, samovolja opozicije, različiti su načini na koje ovdašnji političari prikrivaju sopstvenu sramotu, onu u kojoj su propustili šansu da od Evropske unije zemlja dobije 140 miliona maraka. Trebala je to biti prva tranša iz Plana rasta koji se u slučaju naše zemlje pokazao kao plan pada. Ko je kriv i zašto, prvo je pitanje koje je N1 postavio Edinu Fortu, ministru komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine i lideru Naše stranke.

Ko je kriv za neuspjeh, vi kažete opozicija? SDA-ovi kantonalni premijeri odbili su podržati Plan reformi?

Poslovnik o radu grupe koja odlučivala o Planu reformi, koji je vezan za Plan rasta, je bio da svi kantonalni premijeri imaju pravo glasa, uključujući četiri premijera SDA koji su odbili podržati dokument, a konsenzus nismo mogli postići. Svi su glasali za. Nije stvar krivice, lako je pokazivati prstom, ali ovdje je jednostavno – dobili ste dokument i date su netačne izjave koje dokazuju da ga nisu ni pročitali, i onda dali glas protiv. To je politika na koju smo navikli u BiH, a koju nisam očekivao.

Da li je tačno da je sve palo zbog pitanja stranih sudija u Ustavnom sudu?

Naravno da nije tačno, to je tvrdnja onih koji su srušili jedan dobar dokument. Insistiram da govorimo o sadržaju dokumenta, a ne o onom što nije u dokumentu. Imamo mnogo nerazriješenih tema u BiH, imamo stranke na različitim nivoima vlasti, koje vide različito budućnost BiH – Naša stranka se zalaže sa hitan ulazak u EU i NATO, neki se ne bi složili možda. Ne postoji idealan scenarij, bitno je raditi na onom o čemu postoji suglasnost.

Da li je tačno da ste vi pristali na reformu koja glasi: “Reforma Ustavnog suda BiH, uključujući rješavanje pitanja međunarodnih sudija, i obezbjeđenje sprovođenja njegovih odluka”?

Kako mislite da li sam pristao? Taj dio uopšte nije bio u dokumentu. Dokument je usaglašen, što znači da je izbačeno sve što nije usaglašeno, to nije bilo i izbačeno je iz dokumenta.

Evo još jedna primjer – RS je na kraju zahtijevala da se u Vijeću za državnu pomoć glasa konsenzusom, što suštinski znači mogućnost blokade i nemogućnost funkcioniranja, djelovanja, glasao sam protiv i rekao da neću to podržati. Nemamo saglasnost, skinite to.

Iz EU su rekli da je 97 posto dovoljno, i ja sam insitirao da se napravi dokument oko kojeg se svi slažemo, sustigli bi voz koji nam je vjerovatno otišao. Nisam očekivao da će SDA blokirati putem svojih kantona jedan jako ambiciozan plan.

Mora se znati, pošto najčešće nema konsenzusa u Banjaluci, da je ovaj put SDA odbila da postignemo konsenzus oko jako ambicioznog plana, BiH nije tokom deset zadnjih  imala tako ambiciozni plan.

Da li je tačno da je nakon odbijanja ovog zahtjeva, zaključak o Ustavnom sudu na kraju brisan iz dokumenta koji je trebao ići u Brisel?

Bio jedan od zahtjeva EU.

To spočitava i Američka ambasada. Nejasno je, tvrde, zašto ste glasali za plan koji nije sadržavao sve zahtjeve Evropske unije?

Poručujem Američkoj ambasadi da je dokument sastavljen oko mjera oko kojih je bilo saglasnosti, a ne oko mjera oko kojih nije bilo. Bilo bi neobično poslati dokument u Brisel oko kojeg se ne slažemo.

Mislim da je ovo skandal. Ono što je sramota, je da samo BiH to nije uradila, mi smo zadnji u toliko toga, i u regiji a možda i u Europi, moramo prestati se sažalijevati i gledati na sebe kao poseban slučaj.

Američka ambasada tvrdi da je sve odgovornost i Milorada Dodika, opozicija vas kritikuje da njega ne optužujete za neuspjeh?

Postoji cijela politika iza Milorada Dodik, nije on sam, radi se o SNSD-u i koaliciji okupljenoj oko njega, oni sa svojim zahtjevima to rade 15 godina pa su i sad oslabili ovaj dokument. I ove dvije stvari nismo usuglasili zbog njih, i to je tačno. Ali ovo 97 posto što nismo poslali je zbog SDA. Jasno je ko snosi krivicu za šta. SNSD je oslabio dokument, SSDA ga je ubila, sahranila ga.

Evropska unija je saopštila kako još uvijek postoji mogućnost da se do miliona dođe, šta vam je poznato o tim mogućnostima?

Po informacijama koje ja imam mi ćemo te novce dobiti kad zadovoljimo kriterij, drago mi je da Europska komisija ne popušta i mi moramo naučiti kako da se ophodimo u pregovorima s komisijom. To znači jačanje državne, centralne administracije i nivoa koji mora izgurati ovo što se traži od nas, rekli su da nam neće gledati kroz prste.