Akademik Žarko Papić koji je ove nedjelje preminuo u Sarajevu, gdje je i sahranjen, bio je jedan od prvih i najdosljednijih kritičara režima Slobodana Miloševića i nacionalističke histerije kojom je on srušio Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju.

Uspješan naučnik i univerzitetski profesor Papić je 1986. godine izabran za člana Saveznog izvršnog vijeća (SIV) na čijem je ćelu bio Branko Mikulić. Kao savezni ministar za nauku i tehnologiju javno je kritikovao metode kojima je Milošević na Osmoj sjednici CK SK Srbije srušio svoje političke protivinike predvođene Ivanom Stambolićem. Mediji u Srbiji i dirigovana "partijska baza" često su tih godina tokom "antibirokratske revolucije" tražili Papićevu smjenu ili ostavku.

Iako je imao Mikulićevu podršku, od smjene je Žarka Papića spasila odluka Predsjedništva SFRJ da ga imenuje u Pariz za šefa jugoslovenske misije pri OECD-u.

Papić i Slobodan Milošević su se dugo poznavali, ali su nekoliko godina pred dolazak srpskog dikatora na vlast prekinuli sve odnose, privatne i službene.

"Razlog razlaza sa Miloševićem bio je krajnje bizaran", govorio je kasnije Žarko Papić.

"Na jednom prijemu početkom 80-ih stajao sam sa njim i ugodno smo časkali i pijuckali. No, u razgovor se stalno ubacivala neka agresivna gospođa sa ogromnim cvijetom u kosi. U jednom trenutku sam ga upitao: 'Slobo, šta hoće ova ikebana, što nam dosađuje?' On je pocrvenio, pa poludio i bez pozdrava se udaljio sa njom. Naravno, da nisam znao da je to Mirjana Marković, njegova supruga, a pogotovo nisam pojma imao o patološkoj prirodi njihove veze. Viđali smo se nakon toga još nekoliko puta, ali se nikada nismo pozdravili, pravio se da me ne vidi", govorio je kasnije Žarko Papić.

Papić se nakon rata preselio iz Pariza u Sarajevo, u kojem je i rođen. Vodio je brojne projekte i ostavi ogroman trag u društvenom, naučnom i političkom životu Bosne i Hercegovine.

(SB)