Piše: Đuro KOZAR (Oslobođenje)

Od 10. do 21. lipnja ove godine u bazi Jug kod Bujanovca u Srbiji održana je međunarodna vojna vježba “Platinasti vuk” na kojoj su sudjelovale vojske iz devet država, među kojima i 35 vojnika iz Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Petog srpnja ove godine u Beogradu je održana svečanost povodom završetka školovanja na Univerzitetu obrane na kojoj je promovirano i pet oficira iz Oružanih snaga BiH: visoke studije sigurnosti i obrane završili su brigadiri Siniša Anteljević i Zoran Spasenović, dok su generalštabno usavršavanje pohađali i dobili diplome brigadiri Savo Vidaković i Petar Čestić, te pukovnik Slaviša Bukvić. Pominjem ova dva skorašnja događaja da bih podsjetio koliko Ministarstvo obrane i Oružane snage BiH doprinose bilateralnoj suradnji sa MO i Vojskom Srbije i da takav prijateljski odnos iz Sarajeva nikad nije bio upitan.

Druga je, međutim, stvar u kojoj mjeri Beograd uzvraća na ovo što se prema dogovoru konkretno čini iz BiH? Doduše, Ministarstvo obrane Srbije 6. srpnja ove godine poslalo je 30-ak kadeta i 10 starješina Vojne akademije iz Beograda na komemoraciju u Bratunac, a dan kasnije i u Prijedor i na Kozaru, ali to nema nikakve veze s vojnom suradnjom dviju zemalja, jer su to s određenim ciljem organizirale vlasti Republike Srpske. Kadeti su, krećući se marševskim korakom u pomenutim gradovima, u svečanim uniformama, nosili dvije zastave Republike Srbije, a od srpskog naroda dobili su očekivano aplauze.

Nisu baš česti susreti izaslanstava ministarstava obrane BiH i Srbije, a posljednji se dogodio kad je bivši ministar MO Sifet Podžić u rujnu 2021. posjetio Beograd i razgovarao sa srpskim kolegom Nebojšom Stefanovićem. Tema je bila i zajednička vježba Oružanih snaga BiH i Vojske Srbije na Manjači (u listopadu iste godine) koju je ministar Podžić zbog pandemije koronavirusa odgodio. Takvu odluku Ministarstvo obrane Srbije nije smatralo opravdanom i izrazilo je žaljenje što vježba nije održana, a dužnosnici iz RS-a u državnim organima BiH, umjesto da, zbog zaštite zdravlja vojnika, prihvate razloge ove odgode, zatražili su Podžićevu smjenu. Tadašnji predsjedavajući Vijeća ministara Zoran Tegeltija pokrenuo je postupak Podžićeve smjene, ali je Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH 20. listopada 2021. glasao protiv. Otkud tolika zainteresiranost vlasti u Republici Srpskoj za jednu ovakvu vježbu i ogorčenost što je nije bilo? Ukoliko su željeli da na području BiH vide snagu pripadnika Vojske Srbije, to su mogli i na vježbama u Srbiji, a ako su priželjkivali vježbovno sukobljavanje dviju vojski, onda bi ostali uskraćeni budući da nikakav “rat” na Manjači nije bio planiran. Ova vježba je za sada skinuta s dnevnog reda, a aktualni ministar obrane Zukan Helez izjavio je da u Dejtonskom mirovnom sporazumu vrlo jasno piše da vojske susjednih država ne mogu sudjelovati, niti biti angažirane po bilo kom osnovu na području BiH.

Poslije su se u javnosti pojavile doduše nezvanične teze da uzrok odgađanja ove vježbe nije samo korona nego i to da se Vojska Srbije nije pridržavala plana. Naime, trebalo je da na Manjači sudjeluje po jedan pješadijski bataljon, a iz 72. brigade za specijalne operacije Vojske Srbije namjeravali su poslati jednu specijalnu formaciju, čime bi se poremetio balans. Izgleda da su iz Beograda, po svaku cijenu, željeli pokazati da je Vojska Srbije dominantna u odnosu na Oružane snage BiH zanemarujući činjenicu da je, naprimjer, Bataljonska grupa lake pješadije OS dobila najviše ocjene NATO-a i time uključena u formacije koje imaju certifikat za sudjelovanje u mirovnim misijama u svijetu.

Inače, planirana zajednička vježba ne bi bila onog tipa kakve je nekada izvodila bivša JNA, gdje su se vojske raspoređivale u dvije taktičke skupine i djelovale jedna protiv druge. Pripadnici Oružanih snaga BiH i Vojske Srbije ne bi ratovali kao “plavi” i “crveni”, s tim da prvi napada, a da se drugi brani, nego bi to bila vježba gdje se bataljoni izmiješaju i dejstvuju na nekoj točki. To bi bila vježba po određenim vježbovnim pretpostavkama kako bi do izražaja došlo sadejstvo dviju vojski. Sličan scenarij bio je i na pomenutoj vježbi “Platinasti vuk 24” u Srbiji, čije je težište bilo na borbi u urbanoj sredini, obrani baze, kontroli masovnog okupljanja i radu na kontrolnom punktu. Stjecajem okolnosti na ovoj vježbi su u jednoj fazi obrane područja, rame uz rame, bili vojnici Oružanih snaga BiH i Vojske Srbije i to im nije smetalo da kao partneri pokažu svoje borbene sposobnosti i vještine.