Uključivanje umjetnosti u Olimpijske igre je fascinantno poglavlje u historije Olimpijskih igara. Ideja o uključivanju umjetnosti u Olimpijske igre potekla je od Pierre de Coubertina, osnivača modernih Olimpijskih igara. Coubertin je vjerovao da su stari Grci slavili i atletska i umjetnička dostignuća, te je želio oživjeti ovu tradiciju u modernim Olimpijskim igrama.

Takmičenja

Od 1912. do 1948. godine, Olimpijske igre su uključivale takmičenja u pet umjetničkih kategorija: arhitektura, književnost (uključujući poeziju), muzika, slikarstvo i skulptura. Ova takmičenja su zajednički bila poznata kao "Olimpijska umjetnička takmičenja" ili "Pentatlon muza".

U kategoriji književnosti, radovi su mogli biti podnijeti u raznim oblicima, uključujući epsku, lirsku i dramsku poeziju, kao i romane, kratke priče i eseje. Radovi su morali biti inspirirani sportom ili povezani s olimpijskim idealom. Medalje su dodjeljivane za tri najbolja rada u svakoj kategoriji.

Takmičenja kroz godine

Olimpijske igre u Stockholmu 1912.: Prvo olimpijsko umjetničko takmičenje je održano. Kategorija književnosti je uključivala poeziju, a talijanski pjesnik Riccardo Cassinelli osvojio je zlatnu medalju za svoju "Odu sportu."

Olimpijske igre u Parizu 1924.: Ove igre su imale veći broj podnesaka u svim umjetničkim kategorijama. Književnost je ostala popularna kategorija, s mnogim pjesnicima koji su učestvovali.

Olimpijske igre u Amsterdamu 1928.: Takmičenje je nastavilo rasti, a uključivanje umjetnosti je slavilo kao vitalni dio olimpijskog duha.

Olimpijske igre u Berlinu 1936.: Nacistički režim je snažno utjecao na ove igre, ali umjetnička takmičenja su se i dalje održavala, prikazujući radove iz mnogih različitih zemalja.

Olimpijske igre u Londonu 1948.: Ovo je bio posljednji put da su umjetnička takmičenja održana na Olimpijskim igrama. Poslijeratna obnova i promjene u stavovima prema umjetnosti i sportu doveli su do njihovog ukidanja.

Ukidanje

Nakon Igara 1948. godine, Međunarodni olimpijski komitet (MOK) je odlučio ukinuti umjetnička takmičenja. Nekoliko razloga je doprinijelo ovoj odluci:

Profesionalizam: Za razliku od sportista, mnogi umjetnici su bili profesionalci, što je bilo u sukobu s tadašnjim pravilima MOK-a o amaterizmu.

Logistički Izazovi: Organiziranje i ocjenjivanje umjetničkih takmičenja pokazalo se kao složeno i subjektivno.

Evolucija Pogleda: Poslijeratno razdoblje je donijelo promjene u tome kako se umjetnost percipira u odnosu na sport, s povećanim fokusom na atletska takmičenja.

Naslijeđe

Iako su umjetnička takmičenja ukinuta, duh integracije umjetnosti i kulture u olimpijski pokret se nastavlja. MOK sada promovira olimpijski kulturni program, koji uključuje izložbe, performanse i razne kulturne događaje tokom Olimpijskih igara.

Period kada je poezija bila olimpijski sport ostaje jedinstven i intrigantan dio olimpijske historije, reflektirajući širu viziju slavljenja ljudskih dostignuća i u fizičkom i u umjetničkom pogledu.

(Oslobođenje)