Fingirane prodaje prikrivaju organizovanu pljačku Hidrogradnje, poručio je nedavno u razgovoru za Vijesti.ba predstavnik radnika Miralem Terzo. Sve su prilike da se priprema još jedna.

U priču su kao i ranije uključeni mediji, preko kojih stečajni mešetari u pravilu puste informacije o tome kako će firma u stečaju uskoro dobiti novog vlasnika i kako slijedi preporod. Obrazac je isti, od sarajevske Hidrogradnje do jablaničkog Granita, pišu Vijesti.ba.

O čemu se zapravo radi. Samo u ovoj godini iza kompanije “Hidrogradnja” d.d Sarajevo su tri propala “pokušaja” prodaje. Naredni je planiran 5. septembra, a u medije je puštena informacija kako su za kupovinu zainteresovane brojne kompanije iz arapskih država. Sama činjenica da stečajni upravnik Zijad Fazlagić ne zna je li otkupljeno četiri ili pet tenderskih dokumentacija, govori kakav scenarij slijedi.

Već je viđen. Naime, 2022. Godine je na javnom nadmetanju pobijedila jedna firma. No, potencijalni kupac nikada nije uplatio kupoprodajnu cijenu, a rok za uplatu je prolongiran čak osam puta, te je u međuvremenu, prestao da važi i Stečajni plan.

I u septembru će početna prodajna cijena biti 88 miliona KM. Ona je godinama ista, zbog čega se sumnja da se visokom cijenom želi zadržati satus quo. Radnici smatraju da su sve prodaje do sada bile “fingirane prodaje” i da je riječ o stečajnom biznisu lobija okupljenog oko stečajnog upravnika. Kažu da se preko podobnih firmi uplati akontacija, odnosno položi se depozit na prodajnu cijenu i onda se po godinu dana razvlači prodaja, a u toku te godine se izvuku enormne količine betona, betonske galanterije, tampona, itd.

“Stečaj traje 8 godina, izvlači se ogroman novac od stečajnog dužnika putem organizovane kriminalne mafije koju predvodi izbrisani stečajni upravnik Zijad Fazlagić. On je izbrisan iz Ministarstva pravde jer po zakonu više ne može obavljati tu djelatnost zbog starosti”, kaže predstavnik radnika Miralem Terzo.

On navodi da je “za osam godina stečajni dužnik ostvario prihod od 80 miliona KM”.

“Na prvoj Skupštini povjerioci su dozvoli da se stečaj može provoditi isključivo kroz nastavak proizvodnje, a ne kroz likvidaciju. Dio neto prihoda godišnjeg morao se isplaćivati i otpuštenim radnicima jer su oni ustupili svoju zakonito priznati imovinu stečajnom upravniku. Međutim, za osam godina niko nije dobio niti jedne konvertibilne marke. Gdje su pare, to niko ne zna, dok u međuvremenu razni mešetari prolaze kroz Hidrogradnju”, navodi Terzo.

Stečajni biznis u Hidrogradnji, toliko je isplativ onima koji ostvaruju svoju korist, da se “potencijalnom kupcu” isplati uplatiti depozit od 200.000 KM, jer on očigledno neće propasti već će se višestruko isplatiti.