Piše: Senja Mahinić / Istraga.ba

Visoki predstavnik Christian Schmidt nedavno je s pravom reagovao na primitivizam i šovinizam predsjedavajućeg Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona Džafera Alića (SDA) koji je Srbe i Hrvate nazvao “podstanarima” u BiH.

Alić je u obraćanju na BIR TV kazao da su Bošnjaci vlasnici BiH, koji imaju vrlo neugodne podstanare.

“Iza kojih uvijek moramo čistiti, mesti, popravljati, izrađivati, graditi, nadograđivati”, kazao je Alić, površno svodeći politiku najjačih srpskih i hrvatskih stranaka u BiH na mržnju između njenih naroda vjerovatno izazivajući oduševljenje među onim političkim snagama koje se hrane istom u nastojanju da dokažu da postojanje BiH nema smisla u čemu im je on nesumnjivo pomogao.

U reakciji na istup Alića visoki predstavnik je kazao da zamisao o podstanarima veoma uvredljiva i da ukazuje na duboko nepoznavanje historije zemlje.

“Umjesto da daju neprihvatljive izjave, bilo da su unitarističke ili secesionističke prirode, od političkih predstavnika se očekuje da rade na jednakopravnosti svih, uključujući povratničke i manjinske zajednice, te na zajedničkoj i prosperitetnoj budućnosti za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu”, kazao je Schmidt.

Ništa u saopštenju ne bi bilo sporno da u jednom dijelu Schmidt nije upotrijebio politički jezik koji već godinama koristi hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini kojim sve nesporazume u BiH svodi na sukob “unitarizma i separatizma” pravdajući politiku dodatnog etniciziranja društva i institucija već u duboko decentralizovanoj zemlji, koja u konačnici može zaključati institucije i dovesti jedino do pobjede secesionizma, a nikakvog fantomskog unitarizma.

Iako se Schmidt pozvao na “izjave” bilo da su “unitarističke ili secesionističke prirode” jasno je da se stav odnosi na njegovo viđenje političkih odnosa u zemlji s obzirom da u pojmovnom smislu u potpunosti korespondira sa onim koje godinama koriste hrvatski zvaničnici u nastojanju da obrazlože svoju politiku prema Bosni i Hercegovini.

Ovdje ćemo nabrojati nekoliko primjera od desetine izjava u kojima se “unitarizam” stavlja u istu ravan “separatizmu” u političkom riječniku hrvtskih zvaničnika.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović je u maju 2021. godine kazao da vjeruje da jedino hrvatski narod želi BiH jer druge politike “bile ona unitaristička pod plaštom građanstva, ili ona druga separatistička do istog dovode – nestanka BiH”.

Godinu kasnije kazao je da su unitarizam i separtizam dva velika problema u BiH.

“Jedan je taj izraženi unitarizam koji često graniči s neracionalnošću šovinizma, čak bih rekao izraženo ultranacionalizma Bošnjaka, s druge strane separatizam i ovo što mi nastojimo uraditi, koji je napravio apsolutnu podjelu, odnosno, potpuno nefunkcionisanje (sistema)”, rekao je Čović.

Hrvatski premijer Andrej Plenković u intervjuu za Večernji list u decembru 2021. godine navodi da je Hrvatska “odlučno protiv separatizma u BiH, ali i protiv svakog unitarizma, odnosno centralizma”.

Mjesec dana ranije, ministar u hrvatskoj vladi Gordan – Grlić Radman ističe da “u BiH imamo jačanje unitarizma i separatizma i rast nestabilnosti. Ključ je rješenje za poštivanje načela jednakosti konstitutivnih naroda”.

Schmidt, baš kao navedeni, kao odgovor na “unitarizam i separatizam” spominje “jednakopravnost” svih, ključni pojam koji zvanični Zagreb koristi da odbrani politiku stalnog pritiska na Bosnu i Hercegovinu u namjeri da glasove većine građana svede na trećinu političke moći u državi.

Hrvatska politika u tom smislu djeluje strateški. Prvo ovlada političkim rječnikom u javnom prostoru, a onda praktično djeluje u provođenju politike koja se krije iza nametnutih pojmova, kao što smo vidjeli na primjeru “legitimnog predstavljanja” i presude “Ljubić” Ustavnog suda BiH. OHR je nakon svega čemu smo svjedočili u prethodne tri godine samo produžena ruka takvih nastojanja.