Dok se susjedne zemlje naoružavaju i uvode obavezni vojni rok, BiH i dalje oružje dobija od međunarodnih donacija, dok je vojna obaveza osjetljivo političko pitanje. Međunarodni predstavnici komentiraju, sukoba neće biti, za sve ostale sigurnosne izazove tu su EUFOR i NATO, prenosi N1.

Od naredne godine u Republici Hrvatskoj počinje obavezno dvomjesečno služenje vojnog roka. U Srbiji bi obavezni vojni rok mogao trajati 75 dana, a nakon što je tamnošnji predsjednik jučer dao saglasnost na prijedlog zakona. Slijedi potvrda na vladi, nakon toga u skupštini. U Bosni i Hercegovini Zakon o odbrani ukinuo je vojnu obvavezu 2006.godine što je doprinjelo stvaranju jedinstvenog Ministarstva obrane i jedinstvenih, savremenih i operativnih OS, odgovor je Ministarstva odbrane BiH, na pitanje o obaveznom vojnom roku u našoj zemlji. Antonio Prlenda, vojnopolitički analitičar komentira, riječ je o osjetljivom politčkom pitanju za koje u BIH jednostavno nema novca,

“Problem je finansiranja Oružanih snaga. Zbog raznih političkih okolnosti finansiranje nije dovoljno i teško je očekivati da će se to podići na taj nivo da u kasarne dođu svi oni koji su obavezni”, rekao je Prlenda.

No nije samo vojni rok nešto u čemu se prate susjedne države. Modernizacija naoružanja, od nabavke borbenih aviona, prrotivvazdušnih sistema odbrane, višecijevnih lansera raketa, nešto je o čemu BiH, obzirom na budžet kojim raspolaže Minstarstvo odbrane, može samo sanjati. Budžeti za odbranu otprilike ovako izgledaju,

Srbija, 2,7 milijardi, Hrvatska 1,2 milijardi eura, BiH 351 milion KM. Postoji planovi i u BiH da se OS moderniziraju, no postoje i blokade

“Mi imamo plan modernizacije i njime je predviđeno šta se sve treba nabaviti kako bi se poboljšale Oružane snage, Plan je usvojen od strane Predsjedništva 2017. godine i trebao bi se implementirati do 2027. godine, ali zaista je malo rađeno po tom pitanju”, rekao je Aleksandar Goganović, zamjenik ministra odbrane.

Edin Forto, predsjednik Naše stranke kaže:

“Nismo opremljeni i blokada iz Republike Srpske je razlog za to, nije nikakva priča oko budžeta”, rekao je on.

Dok BiH kaska, ostali se naoružavaju pitali smo Visokog predstavnika da li je narušen balans u naouružavanju predviđen Dejtonskim mirovnim sporazumom, Šmit kaže nema opasanosti od sukoba.

Ponovio je da je NATO tu, ali i snage Evropske unije.

“Svjesni su potrebe da se zadrži stabilnost u u ovoj zemlji rekao bih – jako dobro smo pripremljeni. NATO je spreman da bude ovdje ukoliko se pokaže da misija EUFOR-a Atlhea nije dovoljna”, naglasio je Schmidt.

Dok se pouzdamo u NATO, put BiH prema NATO-u postaje sve dalji. I to je vrlo jasno u svom nedavnom blogu kazao američki ambasador u BiH Majkl Marfi, uputivši oštru kritiku bh vlastima. Program reformi je unazađen i pretvorio se u godišnju “check-listu”. Zakon o odbrani, podsjetio je Marfi, obavezuje vlasti da “u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provode potrebne aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u članstvo u NATO, no to očito ne čine.

“Imamo zvaničan zastoj na NATO putu. Nacionalni akcioni plan reformi slali smo 2020., 2021., 2022., godine, ostvarivali smo zvaničnu saradnju. Za 2023.i 2024.godinu nema tog plana. Vidimo da je ambasador Marfi iznio i neke nedosljednosti u radu Ministarstva odbrane. To su sve pokazatelji da nešto treba poduzeti” , komentira Denis Hadžović iz Centra za sigurnosne studije.

Treba se preduzeti i u odnosu na region. Vanjskopolitički analitičar Antonio Prlenda dodaje kako do stabilizacije odnosa može doći većom vojnom saradnjom, posebno u situaciji kada agresivni političari od prirodne modernizacije vojske, kako kaže, kreiraju utrku u naoružavanju.

“Sa vojnom saradnjom može se ublažiti sadašnje situacije tako da bi vojske u regiji zajedno vježbale, ali ne način da politika to zloupotrebljava. Treba pustiti profesionalce da rade svoj posao”, istakao je Prlenda.

Na putu stabilizacije, upozorio je Prlenda nepohodno je modernizirati Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja koji obuhvaća ograničenja, nadzor i međusobne inspekcije u svim sgementima.