U petak se navršilo sedam godina od smrti Nade Đurevske. Tog dana, neko je upitao - da li je Sarajevo zaboravilo na veliku bosanskohercegovačku glumice? Pa nije, dokaz za to je i taj tekst, na tom portalu, a evo i ovaj. Bilo ih je još. Istina, moglo bi se pisati o vrhunskoj umjetnici malo češće i govoriti malo glasnije, ali možda ni Nada, tako skromna i tiha to ne bi htjela.   

„SOTTO VOCE“

„Meni ja Nada jedan od najvećih dragulja sarajevske kulturne ogrlice. Sarađivali smo tri godine na seriji 'Viza za budućnost', a poslije je igrala glavnu žensku ulogu u mome igranom filmu 'Jasmina'“, kaže sa „Slobodnu Bosnu“ reditelj Nedžad Begović:

„Kao osobu, doživljavao sam je u nekom čudnom karakternom kontrapunktu. Dok čeka svoj kadar, Nada je tiha, samozatajna, neprimjetna, 'sotto voce'. Znam da je odlazila u Indiju kod Sai Babe, pa kao da je odatle povukla neku smirenost koju je prenosila i na set, kada su svi, uglavnom, nervozni. I kao da nije imala jaku socijalnu konekciju. A kada bi krenula kamera i kada bi reditelj reci: AKCIJA, Nada bi povukla sve svoje kreativne sokove, emociju, glumačku vještinu, da da ono što se od nje traži.

Kad smo snimali Jasminu, znala nas je svojom vještinom rasplakati na setu. U montaži, u radnom procesu, Nuno Arnautalić i ja znali smo zaplakati na pojedinim scenama. A nismo baš plačljivi, nijedan.“

Naš sagovornik veli i da je treću dimenziju Nade doživio u offu snimanja „Jasmine“.

Nedžad Begović (Foto: Anadolija)

„Bili smo u Kaštelima, gdje smo snimali dvadesetak dana, u malom hotelu izvan sezone, upućeni jedni na druge.

U toj novouspostavljenoj bliskosti otkrio sam da je Nada izuzetno duhovita, raskošna, lucidna... Prijala mi je njezina blizina. I, kao što rekoh - dragulj“, ističe Nedžad Begović.

TOPLINA I OSJEĆANJA

Nada je rođena 1952. u Skoplju. U Sarajevo se doselila kada je imala šest godina i završila osnovnu i Srednju medicinsku školu. Diplomirala je na Odsjeku za opštu književnost, teatrologiju i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1979., dvije godine prije osnivanja Akademije scenskih umjetnosti.

Igrala je u brojnim predstavama i filmovima, i dobitnica je velikog broja nagrada i priznanja, kako se to kaže u šturim biografijama. Ali, stvarno veliki je broj, i svako to može pronaći kad poželi. Ali, spomenućemo naslovnu ulogu u filmu „Hasanaginica“ reditelja Aleksandra Jevđevića, po scenariju književnika Alije Isakovića. I fantastične i filmove i uloge: „Imena višnje“ Branka Schmidta gdje je igrala sa Ivom Gregurevićem i „Obrana i zaštita“ Bobe Jelčića u kojem joj je partner bio Bogdan Diklić. 

Godine 2014. dodijeljena joj je Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva.

Za ulogu u "Jasmini", Nada Đurevska je dobila nagradu za Najbolju glumicu na festivalu u Skoplju.

I Zijah Sokolović je igrao u tom filmu. Ali, prvo se podsjetimo dijela sinopsisa za ovaj film, za koji je scenarij napisao upravo reditelj Nedžad Begović.

„Safa (Nada Đurevska) i njena višemjesečna unuka, Jasmina, doputovale su humanitarnim konvojem iz ratnog Sarajeva u njihov porodični apartman u malom primorskom mjestu.

Safa pokušava sebi i unuci organizovati kakav-takav život u očekivanju da im se u bližoj budućnosti pridruži i Jasminina majka. Njihov komšija, alkoholičar Stipe (Zijah Sokolović) pravi im svakodnevne probleme. Prisustvo novih stanara i dječiji plač počinju ga uznemiravati. On psuje, galami, maltretira ih, tražeći novac i alkohol...“

Ilustracija: Agencije

„Nada Đurevska, jedna uzburkana i strasna žena, uspjela je da u umjetnost pozorišta i filma prenese sav onaj zanos i toplinu koji joj je u životu nedostajao. Nedostajao u stvarnosti, ali u umjetnosti ga je bilo i previše.

Njene uloge nosile su poziv na zaboravljena osjećanja i toplinu u stvarnosti i tako je zarobila gledatelje svakog oblika dijaloga filma i pozorišta. Nažalost, to je trajalo jednim vremenom kratko, a drugim dovoljno dugo da je se stalno sjećamo. Igrali smo se zajedno i u pozorištu 'Nije čovjek ko ne umre' Velimira Stojanovića u režji Ljubiše Georgijevskog i na filmu Nedžada Begovića 'Jasmina', igrali smo se...“, rekao nam je Zijah Sokolović.

U još jednom filmu igrali su i Nada i Zijah. Bio je to klasik naše kinematografije, „Miris dunja“, reditelja Mirze Idrizovića, koji je kao saradnika na pisanju scenarija imao Zuku Džumhura. Ali, u scenariju nije bilo planirano da se sretnu u kadru.

(Dino Bajramović)