Tragom informacije do koje je došla „Slobodna Bosna“, a koju su potvrdili i redovima militantne skupine Hezbollah, ali i u izraelskim redovima, istražili smo što se krije iza prodaje granata militantnom džihadističkom Hezbollahu i o kakvoj se municiji radi.

Naime, ranije je Financial Times objavio procjene da je Srbija indirektno, preko drugih zemalja, od početka ruske invazije na Kijev izvezla u Ukrajinu streljiva u vrijednosti od 800 miliona eura.

Procjene pokazuju da Srbija diskretno povećava prodaju municije Zapadu jačajući odbranu Ukrajine, iako je samo jedna od dvije europske zemlje koje se nisu pridružile zapadnim sankcijama Rusiji.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić potvrdio da je informacija o vrijednosti municije uglavnom istinita, predstavivši prodaju kao poslovnu priliku, tvrdi taj ugledni američki list.

"Ovo je dio našeg ekonomskog preporoda i važno za nas. Da, mi izvozimo našu municiju. Ne možemo izvoziti u Ukrajinu ili u Rusiju, ali imamo mnogo ugovora sa Amerikancima, Špancima, Česima, drugima. Šta oni s tim rade na kraju je njihov posao", rekao je Vučić.

Dodao je - čak i da zna gdje odlaze granate, to nije njegov posao.

"Moj posao je da osiguram da sa svojom municijom poslujemo legalno, da je prodajemo. Moramo se brinuti za svoje ljude, i to je to. To je sve što mogu reći. Imamo prijatelje u Kijevu i Moskvi. Ovo su naša braća Slaveni", rekao je tada Vučić.

Na pitanje da li je cifra približno tačna, rekao je da je u pitanju zarada ostvarena u period od dvije tri godine, a ne jednoj.

Vučić se odupro pritisku Zapada da usvoji režim sankcija Rusiji i dozvolio je nastavak ruskih letova, iako kaže da je posvećen tome da njegova zemlja postane članica EU.

"Evropa i SAD su godinama radile na tome da Vučića udalje od Putina", rekao je zapadni diplomata za Financial Times i dodao da je ključni igrač američki ambasador Christopher Hill, koji je u Beograd stigao mjesec dana nakon početka ruske invazije.

Vučić je rekao da Srbija ima zlatnu priliku jer je njeno oružje jeftinije nego na Zapadu i dodao da bi obim ukupnog srbijanskog izvoza municije mogao da se poveća.

Učešće Srbije u prometu municije u Ukrajinu je dovoljno prikriveno da zvanični podaci to ne odražavaju, smatraju diplomate i analitičari. Institut za svjetsku ekonomiju Kiel, koji prati podršku Ukrajini, nije direktno pratio aktivnosti Srbije i nije naišao na sistematske dokaze o doprinosu Beogradu, rekao je Christoph Trebesch, koji rukovodi tim naporima.

Nekadašnji ministar odbrane Srbije, a danas premijer te zemlje, Miloš Vučević, u aprilu 2023. kazao je da Srbija ne izvozi oružje bilo kojoj od zaraćenih strana.

"Da li privatne kompanije kupuju na trećim tržištima i prodaju kompanijama u nekim drugim državama, to nije pitanje za Srbiju - to je međunarodna trgovina", kazao je tada Vučević.

Ipak, Vuk Vuksanović iz beogradskog Centra za bezbjednosnu politiku, ističe, da međunarodni standardi trgovine naoružanjem i dobra poslovna praksa u tom sektoru zahtjevaju da izvoznik zna ko je krajnji korisnik naoružanja.

"Ako neko planira dalje to da preusmjerava, vi morate kao izvoznik to da znate i u tom pogledu je teško vjerovati da Srbija i njen državni vrh toga nisu bili svjesni", kazao je Vuksanović.

SRBIJANSKE RAKETE U RUKAMA HEZBOLLAHA

Novi video MLRS raketa koje je objavio Hezbollah ukazuje na to da su identične raketama G2000 122 mm srbijanske proizvodnje za koje smo mogli vidjeti da ih koriste i ukrajinske snage.

VBR G-2000 122 mm

Artiljerijska raketa G-2000 je rezultat razvoja i iskustva kompanije EDePro s ciljem da se ova nevođena raketa uskladi sa zahtjevima savremenog načina ratovanja, koje se neprestano mijenja. U našem procesu proizvodnje je primjenjena nadogradnja jedne od najpoznatijih i najviše korištenih raketa kalibra 122 mm za samohodni višecjevni lanser sistema GRAD (oznaka 9M22U/M-21OF), čime smo dobili artiljerijsko oružje najvećeg dometa na svijetu, u kategoriji ovog kalibra. G-2000 je veoma pouzdana raketa s minimalnim rasturanjem koje je manje od 1% CEP, što je dokazano u opitima i borbenim dejstvima. U poređenju sa originalnom raketom 122 mm GRAD, G-2000 pomjera granice savremene odbrambene tehnologije otkrivajući nove taktičke borbene mogućnosti.

Naše rakete G-2000 su više od 10 godina u serijskoj proizvodnji, pozicionirane među najboljim dostupnim artiljerijskim raketama u kategoriji kalibra 122 mm, zbog čega su danas u upotrebi u vojnim arsenalima širom svijeta. Robusne performanse potiču od udvostručenog maksimalnog dometa originalne rakete 122 mm GRAD na izuzetnih 40,2 km, uz unaprjeđeniji dizajn raketnog motora. Inženjerski tim EDePro-a je unaprijedio dizajn i sigurnost raketnog motora, što je rezultiralo većom pouzdanošću raketa pri različitim temperaturnim opsezima. Raketni motor sadrži dva tipa pogonskog goriva, svaki sa različitom brzinom sagorjevanja, što rezultira visokim faktorom punjenja i gotovo neutralnom sagorjevanju. Motor, kao podsistem rakete, može da se montira na standardnu bojevu glavu ili da se remontuje u cilju produženja pouzdanosti postojećih raketa 122 mm GRAD, tvrde iz srbijanske kompanije EDePro koja proizvodi VBR G-2000 122 mm.

U isto dok vrijeme stižu informacije kako militanti Hezbollaha koriste identične granate proizvedene u Srbiji poput onih koje je Ukrajini prodala Srbija i izraelski izvori otkrili su kako je riječ o granatama iz Srbije, te se pitaju odakle Hezbollahu srbijanske granate.

Upravo je srbijanska kompanija EDePro, proizvođač takve vrste municije, a za sebe tvrdi da je regionalni lider u proizvodnji rješenja pogonskih sistema za rakete na čvrsto gorivo, bespilotnih letjelica i vođenih raketa sa turbo mlaznim pogonom.

VOJNI ANALITIČAR HAMZA VIŠĆA UPOZORAVA

-Srbija se odavno posvetila prodaji naoružanja i opreme, kome stigne, za što vješto koristi dvije stvari. Prvo, namjenska industrija je pod državnom šapom, ma koliko sistem prodaje/preprodaje oružja, municije i opreme bio privatiziran, tako da mogu svaka dva mjeseca organizovati vojne vježbe, taktičko-tehničke zborove ili jednostavno demonstraciju proizvoda. Istini za volju, takve događaje koriste i u propagandne svrhe, bildanja srpskog nacionalizma i širenja straha u regionu.

S druge strane, Zapad je dobrano ispraznio vlastite rezerve naoružanja i municije snabdijevajući Ukrajinu, da i za sebe i za Ukrajinu kupuje šta stigne, pa je spreman progledati kroz prste svakoj trgovini, pa i onima koji su pod embargom, ako se istovremeno prodaje i Zapadu, a podaci o prodaji “zabranjenoj strani” uredno dostave, tom istom Zapadu.

Ne treba smetnuti s uma da je Srbija “naslijedila”, ne samo nesvrstanu politiku, nego i razrađene tokove naoružanja i municije u nesvrstanom svijetu.

Uz to, zapad još uvijek nije spreman za radikalnija, odnosno odgovornija rješenja na Zapadnom Balkanu, i nastavlja da igra na Srbiju i njenu aktuelnu vlast, kao faktor stabilnosti, iako svjesni da Vučić dozira i stabilnost i nestabilnost, kazao je vojni analitičar Hamza Višća za „Slobodnu Bosnu“.

Na pitanje, što bi se dogodilo da je Bosna i Hercegovina na mjestu Srbije i da su rakete koje koriste teroristi i džihadisti Hezbollaha proizvedene u BiH, a ne u Srbiji, Višća odgovara:

-Bosna i Hercegovina, kada je u pitanju proizvodnja naoružanja i opreme, ima prilično drukčiju situaciju, a kapaciteti za proizvodnju su odavno u privatno-državnom(poštenije je reći privatno-entitetskom) partnerstvu kapitala. Uz to su ti kapaciteti dobrano zaposleni na ostvarivanju potpisanih ugovora, tako da nisu ni u stanju proizvesti nešto za sa strane, za trgovinu sa “ subjektima pod embargom i sankcijama”. I sistem trgovine je “pod tri-četiri ključa”, koji se baš i ne mogu dogovoriti. Ako bi se ovdašnja municija ili naoružanje našli u pogrešnim rukama, uslijedili bi veliki pritisci međunarodne zajednice, iako bi u startu svima bilo jasno da je to naoružanje preprodao neko od legalnih krajnjih kupaca, kazao nam je Višća.

Također, Višća upozorava kako ne treba smetnuti s uma ni da je Srbija prije godinu dana pokušala barem dio naoružanja terorističke grupe u Banjskoj pripisati Bosni i Hercegovini.

Naime, srbijanski terorist Milan Radoičić, blizak je Aleksandru Vučiću, a nakon upada u Banjsku i likvidacije kosovskog policajca ubijena su i tri terorista iz Srbije.

Više javno tužilaštvo u Beogradu je saopćilo je tada da se Milan Radoičić tereti da je od januara 2023. godine do 24. septembra nabavljao oružje, municiju i eksplozivna sredstva velike razorne moći iz Tuzle, na sjeveroistoku BiH.

Beogradsko tužilaštvo je preciziralo da mu je to oružje isporučivano na teritoriji Beograda, "najčešće na potezu Bubanj Potok - Vrčin", jugoistočno od glavnoga grada Srbije. U saopćenju se navodi da je on to oružje potom prenosio i skrivao u napuštenim objektima i šumama na Kosovu.

Ramo Isak, ministar unutarnjih poslova Federacije BiH, odbacio je navode iz Srbije.

''Prilikom svih provjera, kako operativno-policijskih tako i obavještajnih, vezano za te navode, utvrđeno je da su svi neistiniti'', kazao je Isak.

Osim policije ovog bh. entiteta, u istrazi su sudjelovale o Obavještajno-sigurnosna agencija BiH, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), a vlasti u BiH su u istrazi tražile i asistenciju Interpola. Navodi iz Srbije potvrdili su se kao lažni!

SLOBODAN TEŠIĆ, VUČIĆEV ČOVJEK ZA SPECIJALNE ZADATKE

Najmoćniji srbijanski trgovac oružjem Slobodan Tešić preko poznatog člana Srpske napredne stranke (SNS) Milorada Pušice tajno kontrolira kompaniju za trgovinu oružjem i tako zaobilazi sankcije koje su mu uvele Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija, ali i zarađuje desetine miliona eura, pokazuju poruke sa aplikacije „WhatsApp” i drugi dokazi do kojih su došli novinari KRIK-a i međunarodne novinarske mreže OCCRP.

Slobodan Tešić, jedan od najvećih trgovaca oružjem u Jugoistočnoj Evropi, krajem 2017. godine našao se u problemu. Poslovna imperija koju je izgradio posredujući između državnih fabrika za proizvodnju naoružanja i stranih klijenata bila je ugrožena – američki Trezor stavio ga je pod sankcije.

To je moglo Tešića da izbaci iz ovog unosnog biznisa jer, osim toga što je američkim kompanijama zabranjeno da posluju sa njim, firme širom svijeta uglavnom ne žele da rade sa sankcioniranim ljudima kako same ne bi došle pod udar američkih institucija.

Šezdesetpetogodišnji trgovac oružjem rodom iz Kiseljaka o kojem je „Slobodna Bosna“ pisala u više navrata u posljednjih 20 godina, ipak, zna kako preživjeti u teška vremena.

Tešić je nastavio da radi iz sjenke i time prevario sankcije: njegovo ime se više nigdje zvanično nije pojavljivalo, već je iskoristio bliske suradnike da na njihovo ime osniva i vodi firme.

Ovaj poslovni manevar, međutim, nije prošao nezapaženo. Prozrela ga je američka administracija i 2019. godine pooštrila sankcije. Na crnu listu dodala je devet Tešićevih suradnika – osoba koje su navodno bile njegova produžena ruka.

Tešić, ipak, ni ovog puta nije odustao. Postao je kreativniji u nalaženju načina da se sakrije, zaobiđe sankcije i ostane u srcu srpske trgovine naoružanjem.

U novom lukavom potezu, Tešić je 2020. godine tajno preuzeo kompaniju „M.M.P. Consulting“ od Milorada Pušice – visokopozicioniranog člana Vučićeve vladajuće stranke SNS, ali i čovjeka koji je radio za njegovog najvećeg konkurenta.

Naime, Pušica je blisko surađivao sa drugim utjecajnim trgovcem oružjem i Tešićevim glavnim oponentom Petrom Crnogorcem, ali ta suradnja je dovedena u pitanje 2020, vidi se iz njihove prepiske na aplikaciji „WhatsApp“ do koje su došli novinari. Dopisivanje pokazuje da se Crnogorac naljutio kada je saznao da je njegov saradnik iza leđa počeo da šuruje sa konkurentom. Pušica mu se pravdao da se našao u „patnji i mukama“, odnosno u finansijskim problemima.

Promjena vlasnika firme „M.M.P. Consulting“ nije zvanično zavedena u poslovnom registru i i kompanija se i dalje vodi na Pušicu, iako brojni dokazi potvrđuju ono što je rekao u porukama iz 2020 – da je kompaniju prodao.

Dok su oni grcali u dugovima i nisu uspjevali da naprave ozbiljnije poslove, njihov glavni konkurent Slobodan Tešić imao je mnogo bolju poziciju – uživao je podršku države i mogao je sklopiti velike ugovore o trgovini oružjem.

I on je, međutim, imao probleme – u to vrijeme je već dvije godine bio pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država i bilo mu je otežano da sklapa međunarodne poslove. Zbog toga je stalno tražio načine da zaobiđe sankcije i bili su mu potrebni ljudi koji će mu pomoći da ostane u poslu.

I dok premijer Izraela Benjamin Netanyahu i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nakon sastanka na marginama zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u New Yorku jedan o drugom pišu hvalospjeve, bilo bi zanimljivo čuti što Netanyahu misli o srbijanskim granatama u rukama terorista i džihadista Hezbollaha.

Vučić je poručio da su razgovarali "o aktuelnim geopolitičkim dešavanjima, situaciji na Kosovu i Metohiji i u Izraelu, kao i o daljem razvoju bilateralnih odnosa".

Zanimljivo, „Slobodna Bosna“ već godinama se nalazi na brutalnom udaru režimskih medija u Srbiji, a mediji pod kontrolom Aleksandra Vučića često novinare „Slobodne Bosne“ etiketiraju kao „islamiste“ i „džihadiste“, nakon kritičkih tekstova koji progovaraju o opasnostima koje proizvodi režim s Andrićevog venca.

Na koncu, i jedno otvoreno pitanje za predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji podržava agresorske politike ruskog predsjednika Vladimira Putina i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, dok u isto vrijeme granate iz Srbije završavaju na ukrajinskom ratišu i u rukama džihadista Hezbollaha.

Predsjedniče, tko je sada islamist i džihadist?

(M.I.)