Uoči godišnjice napada Hamasa 7. oktobra, izraelska vojska intenzivirala je napade u južnom Libanonu i nastavila širiti kopnenu invaziju tjerajući civile na evakuaciju. IDF tvrdi da je ubio još jednog komandanta Hezbolaha, a ta organizacija također je izgubila svaki kontakt s potencijalnim nasljednikom Hasana Nasralaha.

Eksplozije su jučer odjekivale i na sjeveru pojasa Gaze, gdje je IDF pojačao napade protiv Hamasa. Izrael nastavlja bombardirati civilne zgrade, škole, bolnice i džamije, uzrokujući sve veći broj civilnih žrtava. Izrael je obećao da će napasti i Iran, riskirajući da se sukob pretvori u regionalni rat.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao je da se gotovo godinu dana nakon Hamasovih napada na Izrael njegova zemlja sada bori na sedam frontova, uključujući Hezbolah koji podržava Iran, Hamas u Gazi, hutiste u Jemenu, "teroriste" na Zapadnoj obali i šijitske milicije u Iraku i Siriji. Netanyahu je rekao da neće zaboraviti 101 taoca, od kojih je oko polovina još živa i nalaze se u Hamasovim rukama negdje u pojasu Gaze. No, njihova sudbina vjerovatno neće odlučiti rat dok Izrael prebacuje svoj fokus prema Libanonu i Zapadnoj obali.

Učinkovitost napada

Bijela kuća, američki dužnosnici i većina vojnih stručnjaka smatra da je Iran u napadu balističkim projektilima na Izrael 1. oktobra pokazao najbolje što može učiniti. Ako je suditi po njihovim izjavama u medijima, iranski napad bio je neučinkovit, neuspješan i lako zaustavljiv. Napad na Izrael prošle sedmice bio je gotovo dvostruko veći od udara u aprilu, kad je Iran prvi put izravno napao svog "zakletog neprijatelja".

Aktivirao se izraelski troslojni sistem protivzračne odbrane i unatoč udaru nekoliko projektila IDF tvrdi da njegove snage nisu ni u jednom trenu bile ugrožene. Međutim, oprezniji stručnjaci upozoravaju kako je posljednji iranski napad pokazao da je izraelska odbrana ranjivija nego što izgleda te da Tel Aviv uveliko ovisi o pomoći saveznika, kako u odbrani tako i u napadu.

Analitičar Decker Eveleth u CNA, neprofitnoj organizaciji za istraživanje sa sjedištem u Washingtonu, dao je sveobuhvatni prikaz posljednjeg iranskog napada. Na svojem blogu Hors d‘oeuvres of Battle Eveleth piše da je Iran, prema kraterima vidljivim na satelitskim snimkama, pogodio zračnu bazu Nevetim s oko 40 bojevih glava.

Institut za međunarodne studije Middlebury u svojoj je analizi uočio najmanje 32 udarna kratera na zračnu bazu Nevatim u pustinji Negev, sugerirajući da je oko 16 posto ispaljenih projektila pogodilo metu. Prilično uspješan bio je i napad na bazu Tel Nof, gdje su udari izazvali sekundarne eksplozije.

Iako šteta nije prevelika, pokazuje da je Iran sposoban probiti izraelsku zračnu odbranu, pogotovo kad je zatrpana velikim brojem projektila. Ako bi Iran odabrao drugačiju metu, poput Tel Aviva, energetsku infrastrukturu ili rafinerije nafte, raketni napadi prouzročili bi mnogo više ljudskih žrtava, kao i ozbiljne ekonomske i ekološke posljedice.

"Iran je dokazao da su njegovi projektili učinkoviti i da doista mogu nauditi Izraelu. Niko se ne bi trebao zavaravati da tačnost iranskih raketa (ili njihov nedostatak) znači da su iranske zračne snage neka vrsta tigra od papira", piše Eveleth, dodajući da Iran ubrzano proširuje svoje proizvodne pogone za balističke projektile i da bi u dugoročnom raketnom sukobu Izrael mogao biti potpuno iscrpljen.

Malcolm Davis, viši analitičar na Australskom institutu za stratešku politiku, također smatra da bi budući iranski napadi mogli biti još složeniji i koristiti još veći broj projektila. "Ako Iranci pokrenu još jedan, mnogo veći napad, vjerovatno će više projektila proći, osobito ako su napadi balističkim projektilima koordinirani s napadima krstarećim projektilima i bespilotnim letjelicama. Dakle, mislim da ni u kojem slučaju nismo vidjeli maksimalni opseg napada", rekao je za Reuters. Izraelu odgovara što se iranska učinkovitost podcjenjuje jer se time manje propitkuju njegove želje za eskalacijom situacije.

Ako postoji uvjerenje da Iran ne može odgovoriti jače od onoga što je dosad pokazao, dobit će veću podršku saveznika da krene u nove, još snažnije protivnapade. A pomoć saveznika zasigurno mu je potrebna. Pokazalo se to u aprilu i u utorak, kad je mnoštvo američkih razarača i mlažnjaka odigralo ključnu ulogu u odbijanju iranskog napada, uz pomoć jordanskih, francuskih i britanskih vojnih snaga.

Ključna pomoć saveznika

Izrael mora razmotriti koliko daleko želi da eskalira rat s Iranom. Može odlučiti zadržati pristup "milo za drago", kao što je učinio u aprilu, udarajući samo na vojne ciljeve. Alternativno, mogao bi ciljati na infrastrukturu koja bi naštetila iranskom režimu i njegovoj ekonomiji, poput naftnih i plinskih postrojenja, nadajući se da će kriza koja će uslijediti izazvati bijes javnosti protiv režima.

U teoriji, sve opcije su na stolu, uključujući i napad na nuklearna postrojenja, ali Izrael tada mora uzeti u obzir mogućnost šireg regionalnog sukoba, kao i to hoće li mu se SAD pridružiti. Naime, vojni stručnjaci naglašavaju da Izrael sam može nanijeti ozbiljnu štetu iranskim nuklearnim postrojenjima, ali vjerovatno ne može uništiti one najdublje zakopane bez pomoći SAD-a.