Ni 24 sata nakon što je moldavska policija objavila da su njihove sigurnosne institucije u opširnoj istrazi u kojoj je uhapšeno više od 100 osoba, došle do informacija o ruskim kampovima u Srbiji i BiH u kojima su obučavani mladi Moldavci za unutrašnje rušenje države kako bi spriječili njen evropski put i zadržali je pod ruskim uticajem, ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić je, bez ikakvih provjera, ustvrdio da u BiH ne postoje takvi kampovi pri čemu je sebi dopustio da uđe i u politička objašnjenja tvrdeći da se zbog “uzavrele političke situacije“ u Moldaviji radi o “priviđanjima nekih ruskih plaćenika“, kao i da BiH zamjeraju jer jedina Rusiji nije uvela sankcije.

Piše: Dženana Karup Druško

Iz njegovih izjava je jasno da brani rusku politiku i u Moldaviji i u BiH. Nešićeve tvrdnje “zakucalo“ je Tužiteljstvo BiH, koje predvodi Milenko Kajganić, zatvaranjem istrage o ruskim kampovima jer za to “nema dokaza“. Nešić, školovan u Beogradu, i Kajganić koji je dobio “međunarodnu“ podršku iz Beograda za imenovanje na mjesto glavnog tužitelja BiH (o čemu je Istraga detaljno pisala), obojica bivši MUP-ovci Republike Srpske, na čelu su dvije državne institucije koje bi morale o tome nešto znati i po tom pitanju nešto poduzeti. No, nakon “provjera“ su sve zatvorile.

Ni 24 sata nakon što je maloljetni Emir. S upao u policijsku stanicu u Bosanskoj Krupi i jednog policajca ranio, a drugog ubio, a dežurna kantonalna tužiteljica okarakterizirala napad kao terorizam, navodeći da je neslužbeno motiv na policijsku stanicu izveden s ciljem zastrašivanja stanovništva, što će provjeriti kao i da li iza napada stoje “neke ekstremne skupine“, oglasio se “dobro informirani“ Nešić poručujući kako je nezadovoljan dosadašnjim učinkom Tužiteljstva USK, jer “još nema razjašnjenja je li počinitelj bio povezan s ekstremističkim islamističkim skupinama“. Uz to je decidno utvrdio: “Ja imam informacije da je povezan s radikalnim islamističkim elementima i da mu je otac povezan s vehabijskim pokretom“. Tužiteljstvo BiH je preuzelo predmet od Tužiteljstva USK.

Nešić u (medijskoj) akciji

U međuvremenu Nešić po medijima detaljno objašnjava koliko je opasan terorizam (trebalo bi da o tome nešto zna jer je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu završio je specijalističke studije na temu “Terorizam i organizovani kriminal“), i nudi rješenja: da se smanji dobna granica kako bi i maloljetnici mogli biti osuđivani i da se maloljetnicima zabrane društvene mreže. Samo nije jasno šta po tom pitanju radi ili će uraditi Ministarstvo sigurnosti BiH i sigurnosne institucije, izuzmemo li ministra Nešića koji, čini se, “promovira“ vjerski radikalizam o kojem ne prestaje pričati iako je istraga još uvijek u toku i to nije potvrđeno. No, iz svih Nešićevih izjava savršeno je jasno da govori o jednostranom, islamskom vjerskom radikalizmu, iako svoje izjave prikriva pričom kako on osuđuje svaki radikalizam. No, da li je baš tako?

Nešić tvrdi da je “iznenađujuće“ da je među uhapšenima u vezi s ovim slučajem “lice koje je ranije radilo u MUP-u povezano s vehabijskim pokretom“, te da je napadač posjećivao “paradžemat“, a to je, po njemu, trebao biti “alarm za sistem“. Ali, sistem o kome Nešić govori su roditelji (slučaj je usporedio sa slučajem Ribnikar kad je maloljetnik u školi pištoljem ubio osmero djece i čuvara a optužnica dignuta protiv roditelja), i Centar za socijalni rad. Prvo, Nešićevom logikom opasnost po sigurnost države BiH predstavlja svaki pojedinac kome je otac bio ili jeste, na primjer, u četničkom pokretu, a on povezan s radikalnim srpskim elementima i grupama kojih ne fali na Facebooku i drugim društvenim mrežama. Opasnost su i pojedinci koji rade u policiji a koji su povezani s četničkim pokretom i radikalnim elementima. Drugo, krivi su svi osim sigurnosnog sistema, čiji je dio i Nešić. Treće, da je tako lako otkriti i dokazati terorizam, kako to proizilazi iz Nešićeve priče, ne bi bio jedan od najvećih sigurnosnih problema za cijeli Zapad.

No, da li je ikad iko ministra sigurnosti BiH Nenada Nešića čuo da o terorizmu, nasilnom ekstremizmu ili radikalizmu govori u kontekstu srpskog nacionalizma? Je li ikad iko čuo Nešića da je zabrinut zbog brojnih napada na povratnike u Republiku Srpsku? Da li se ikad igdje ministar Nešić oglasio o radikalnim navijačkim skupinama u Republici Srpskoj koji na stadionima i drugim javnim mjestima ističu fašističke oznake (o čemu je BIRN proveo veliko istraživanje)? To nije “alarm za sistem“? Imaju li radikalna retorika i ponašanje i stavovi političara veze s jačanjem radikalizacije koja vodi do nasilnog ekstremizma i terorizma? 

Stiče li se pogrešan dojam da Nešić zloupotrebljava strašan događaj u Bosanskoj Krupi, tragediju u kojoj je jedan život ugašen, a jedan mladi život uništen, kako bi ekspresno, čak ne čekajući rezultate istrage, upozorio i domaću i međunarodnu javnost na opasnost vjerskog (islamskog) radikalizma u Bosni i Hercegovini? Ako je Nešić znao prije zvanične istrage za postojanje “ekstremističkih islamskih skupina“ jer ima informacije ni 24 sata nakon napada na policijsku stanicu, i da je počinilac “povezan s radikalnim islamističkim elementima i da mu je otac povezan s vehabijskim pokretom“ zašto nije reagirao ranije, ili on ili onaj ko mu je dao informacije? Znači li to da je sigurnosni sistem zakazao, a Nešić prikrivao te “radikalne islamističke elemente“?

Svoje tvrdnje Nešić potkrepljuje dešavanjima u Gazi: “Mi smo podigli stepen bezbjednosti upravo zbog toga jer je procijenjeno da bi se to moglo reflektovati i ovdje. Uvijek kada smo imali sukobe na Bliskom istoku, oni su kao prateću pojavu imali buđenje spavača i terorističke aktivnosti na tlu Evrope.“

Prijetnje sigurnosti

Prema izvještaju Europola, objavljenom prošle godine, najveća prijetnja sigurnosti u kontekstu terorizma su usamljeni pojedinci povezani s džihadističkim i desničarskim nasilnim ekstremizmom, pri čemu ključnu ulogu, po direktorici Catherine De Bolle, ima online okruženje “jer olakšava (samo)radikalizaciju i širenje terorističke propagande“. Ona je istakla uticaj pandemije COVID-19 na terorizam kao i da će “geopolitičke promjene i posljedice ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine imati trajan uticaj na sigurnost EU u godinama koje dolaze“.

Europol je upozorio na nove trendove povezane s terorističkim prijetnjama: tehnološkom i naučnom napretku suprotstavljaju se ljevičarski i anarhistički ekstremistički krugovi; nasilne desničarske ekstremističke ideologije su usmjerene isključivo na nacionalizam, rasizam, ksenofobiju i/ili srodnu netoleranciju, i hrane se raznim subkulturama mržnje, koje se obično bore protiv različitosti u društvu i jednakih prava manjina. Istaknuto je i da su se dezinformacije i propaganda jako proširile s ruskom invazijom na Ukrajinu potičući sve vrste teorija zavjera.

Po onome što znamo od Nešića, u Bosni i Hercegovini ništa od toga nema, ni desničarskih organizacija, ni radikalnih grupa, ni nacionalizma, ni ruskih dezinformacija i propagande… Ali, sad imamo vjerski radikalizam – nakon stravičnog događaja, kada je maloljetnik ušetao u policijsku stanicu i ubio policajca. Nešić o slučaju u Krupi kaže: “Ono što sam ja čuo i dobio informacije je da mu je Facebook profil pun vjerskih fanatičnih obilježja.“ A rekao je i ovo: “Želim da se jasno i glasno kaže šta je nađeno na društvenim mrežama ovog maloljetnika. Ja imam informacije da je to sadržaj ekstremnog vjerskog karaktera.“

Europol je u junu ove godine objavio da je završena operacija HOPPER II kojoj su meta bile web stranice povezane s teroristima preko kojih šire terorističku propagandu, u kojoj je učestvovalo deset zemalja među kojima i BiH. Cilj je bio presijecanje online propagandne aktivnosti vjerskih i politički motiviranih terorističkih organizacija kako bi se presjeklo širenje terorističke propagande, čime se ograničava mogućnost terorističkih organizacija da regrutiraju, radikaliziraju i mobiliziraju regrute na internetu. Ako su tačne informacije koje je Nešić “čuo“, onda su sigurnosne institucije u BiH ozbiljno zakazale. U HOPPER-u II su učestvovali SIPA i MUP Republike Srpske.

Evropski izvještaji

Govoreći u oktobru prošle godine na Ministarskom forumu EU u Skoplju, Nešić je, kako je objavljeno na zvaničnoj stranici Ministarstva sigurnosti BiH, rekao: “Strategija BiH za prevenciju i borbu protiv terorizma i Akcioni plan za njegovo sprovođenje usklađeni su s Zajedničkim akcionim planom za borbu protiv terorizma na Zapadnom Balkanu između Evropske komisije i vlasti u BiH, a u okviru Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s BiH. U cilju sveobuhvatnog pristupa u suzbijanju terorističkih izazova i usaglašavanja antiterorističkih mjera Akcioni plan BiH je pored implementacije mjera u okviru četiri strateška cilja predvideo i mjere jačanja kapaciteta mjerodavnih institucija, na svim nivoima vlasti u BiH za prevenciju i borbu protiv terorizma te nasilnog ekstremizma i radikalizacije koja vodi ka terorizmu. Pored toga, naglasak je stavljen i na suzbijanje govora mržnje počinjenog putem interneta i sprječavanje pristupa sadržajima koji potiču na nasilni ekstremizam, radikalizaciju i terorizam, opravdavaju ga ili veličaju. Nažalost, i to moram podvući, nerijetko sa neočekivanih mjesta može doći do neodgovornih poruka i poteza. Nažalost, mediji u Evropi imali su priliku da vide snimke govora gradonačelnice Sarajeva na skupu na kojem se vijorila zastava Islamske države.“ To je jedini primjer koji je Nešić naveo.

European Parliamentary Research Service u izvještaju od prošle godine o ruskom uticaju na Zapadnom Balkanu na početku navodi da su se zemlje Zapadnog Balkana našle na prvoj liniji geopolitičkog sukoba Rusije sa Zapadom. U Izvještaju se navodi i da dok ankete pokazuju značajnu podršku EU, velika većina Srba Rusiju i dalje smatra istinskim saveznikom. Dalje se objašnjava: “Nasljeđe jugoslavenskih ratova − složena politička arhitektura s nesigurnom ravnotežom između podijeljenih etničkih i vjerskih zajednica − pokazalo  plodnim tlom za uticaj i uplitanje Kremlja, posebno od nezakonite aneksije Krima 2014. Rusija koristi medijsku i informatičku sferu i pojačala je svoj politički i ekonomski utjecaj u čemu koristi proxy organizacije za projiciranje svojih narativa, zaštitu svojih interesa i usporavanje integracije regije u zapadne institucije. Ciljano i jeftino (asimetrično) djelovanje u informacijskom prostoru, uključujući kampanje (dez)informiranja, kibernetički napadi i tajne operacije, u kombinaciji s potporom posredničkih organizacija i korištenjem političkog i ekonomskog utjecaja, bili su učinkoviti u iskorištavanju strukturnih ranjivosti i društvenih i političkih podjela u svih šest zemalja Zapadnog Balkan.

Slavensko bratstvo i zajedničke vrijednosti pravoslavnog kršćanstva koriste se za učvršćivanje veze Kremlja s političkim vođama, crkvama i neovisnim skupinama u Bosni i Hercegovini (Republika Srpska), Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji i među pravoslavnim manjinskim skupinama u nekršćanskim zemljama, poput Albanije i Kosova. Oligarsi s vezama s Ruskom pravoslavnom crkvom i ekstremno desnim elementima ruskog društva, poput Konstantina Malofejeva, aktivno doprinose ruskim naporima meke moći na Balkanu. Zastupnici u Europskom parlamentu istaknuli su sve veću potrebu za borbom protiv špijunaže i zlonamjernog stranog utjecaja, koji se sve više koristi za potkopavanje demokratskog poretka u EU-u i zemljama u susjedstvu EU-a.“ O ovome u Nešićevim istupima i govorima nema ni riječi.

Perfidnom zloupotrebom tragičnog događaja u Bosanskoj Krupi, Nešić kao ministar sigurnosti nameće BiH opasan problem jednostranog vjerskog radikalizma, dok ignorira bilo kakav drugi radikalizam ili ruski uticaj, kao sigurnosni problem. Niko se ne usuđuje u ovom trenutku proturječiti ministru jer može biti optužen da podržava terorizam i vjerski (islamski) radikalizam. Nema sumnje da će slučaj u Bosanskoj Krupi, s obzirom na broj sigurnosnih organizacija angažiranih u istrazi i da je predmet preuzelo Tužiteljstvo BiH biti do kraja rasvijetljen i adekvatno kažnjen. I nema sumnje da će za razliku od istrage o ruskim kampovima javnost dobiti sve informacije o tome. Idealno bi bilo da bude rasvijetljena i pozadina cijelog slučaja i da to pokrene ozbiljne akcije, ne samo sigurnosnog sistema, nego i društva, jer svaki oblik radikalizma, ekstremizma i terorizma ozbiljni su i opasni problemi za svaku zemlju. Ali to ne znači da Nešićeve licemjerne “poruke mira i stabilnosti našoj javnosti”, kako sam naziva svoje istupe i izjave o slučaju u Bosanskoj Krupi, smiju i dalje prolaziti bez ikakvih reakcija i kritika. Jer ovo što radi Nešić, kao državni ministar sigurnosti, može biti veoma, ako ne i podjednako opasno kao i (jednostrani) vjerski radikalizam na koji danima upozorava odakle stigne.

Na kraju, da podsjetimo: ministar sigurnosti Nešić i tužitelj Kajganić bili su pripadnici MUP-a RS-a koji ne samo da je označen odgovornim za genicid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti u BiH, nego i za zločin prema međunarodnim snagama u nizu presuda. U presudi protiv Karadžića “Vijeće se uvjerilo van svake razumne sumnje da je u periodu od 25. maja do juna 1995. postojao UZP čiji je zajednički cilj bio da se osoblje UN-a uzme za taoce kako bi se NATO prisilio da se uzdrži od daljnjeg izvođenja vazdušnih udara po ciljevima bosanskih Srba. Taj zajednički cilj zaživio je poslije vazdušnih udara NATO-a od 25. i 26. maja 1995. i obuhvatao je pluralitet osoba. Ti učesnici dotičnog UZP-a, uključujući Karadžića, Mladića, Krajišnika i Milovanovića, dijelili su namjeru za krivično djelo uzimanja talaca. Članovi tog UZP-a su taj zajednički cilj provodili u djelo lično i/ili tako što su koristili pripadnike VRS-a i MUP-a da djeluju u svrhu ostvarenja tog zajedničkog cilja. U tom procesu, izdata su naređenja da se osoblje UN-a uzme za taoce, ta naređenja su izvršena i o uzetim taocima je izvješteno. Taj zajednički cilj je trajao sve dok posljednji članovi osoblja UN-a nisu pušteni na slobodu 18. juna 1995.”

Zločin protiv međunarodnih snaga 1995. bio je u vrijeme nadmoći samo jedne sile, Sjedinjenih Država, i opet je počinjen, ali i presuđen. Pripadnici MUP-a RS – međunarodni  teroristi. Danas je MUP RS-a, pomognut od Rusije na sve načine, zasigurno spreman za razne akcije, kao, na primjer, one s dronovima koji nadlijeću lokacije Oružanih snaga BiH. Ali, Nešić o tome šuti, “ništa ne zna“. Događaj u Krajini je važniji od ruskih operativaca u BiH i nadlijetanja dronova iznad baze Oružanih snaga BiH. Da nije malo previše Nešiću?