Japanski jezik čuva neke od najpoetičnijih riječi za situacije i osjećaje koje ćemo svi prepoznati. 

Filozofija života koja pronalazi ljepotu u nesavršenosti i prolaznosti riznica je riječi koje griju srca i oplemenjuju duh.

Ako se slažete s Oscarom Wildeom da je nesigurnost bit romanike, japanski izraz  KOI NO YOKAN, zapisat će vam se posred srca.

KOI NO YOKAN je izraz koji opisuje predosjećaj ljubavi. 

Razlikuje se od ljubavi za prvi pogled koja se kaže HITOMEBORE. 

KOI NO YOKAN je predosjećaj naklonosti koji možda može prerasti u zaljubljivanje.

Poetične japanske riječi vrlo često ne opisuju samo ljepotu koju vidimo, nego i emociju koja je prati.

KOMOREBI je riječ za sunčevu svjetlost koja probija kroz lišće. 

Opisuje osjećaj uživanja u  jednostavnoj ljepoti tog trenutka. 

Zen budizam s naglaskom minimalizam, prisutnost u sadašnjem trenutku i jednostavnost bitno je odredio japansko viđenje ljepote. 

Riječ koja opisuje jednan od ključnih principa japanske estetike je SEIJAKU.

Znači osjećaj samoće, smirenosti i spokoja u promišljanju koje vodi samootkrivanju i samobnovi. 

Uz SEIJAKU ideal ljepote u Japanu definiraju:

WABI (prolazna i jednostavna ljepota u kojoj je manje više)

SABI (ljepota prirodne patine i starenja)

YUGEN (duboka gracioznost i suptilnost, ljepota koju ne možemo vidjeti, ali možemo osjetiti u objektu promatranja)

Još jedna riječ koja ljepotu svakodnevice vidi u nesavršenosti, čežnji, prolaznosti i melankoliji. 

NATSUKASHII opisuje situaciju kada nas neka mala stvar podsjeti na sretna sjećanja iz prošlosti. 

No NATSUKASHII nije nostalgija prožeta tugom, nego ona koju prati osmijeh i zahvalnost da doživljene sretne trenutke.