Piše: Vlado VURUŠIĆ (Jutarnji list)

Je li Srbija na raskrižju kada bi se na monolitu autoritarne vlasti Aleksandra Vučića mogla pokazati pukotina ili je ovo samo jedna od već viđenih, propuštenih šansi građanske Srbije? Koliko i kako već treća strašna tragedija koja je zadesila Srbiju u posljednjih godinu i pol može nauditi apsolutističkom srbijanskom voždu Aleksandru Vučiću i njegovu režimu? To se pitanje nakon stravične nesreće na novosadskom kolodvoru danas postavlja u Srbiji.

Temelje Vučićeva režima nisu uzdrmala sredinom pošle godine dva traumatična masakra dvojice poremećenih pojedinaca u Osnovnoj školi "Vladislava Ribnikara" u Beogradu te u okolici Mladenovca. Deseci tisuća šokiranih i uznemirenih građana, uglavnom Beograda, prosvjedovali su mjesecima protiv Vučića, ali mu oni nisu naudili, nego je on, doduše uz evidentnu "muljažu" na izborima, zadržao vlast i u Srbiji i u Beogradu. Uspio je tada razvodniti prosvjede, koji nisu bili politički "definirani", producirajući i koristeći krize i probleme, poput pokušaja "balvan-revolucije" Srba u Banjskoj na Kosovu i krivotvoreći UN-ovu Rezoluciju o Srebrenici, kako bi uz pomoć režimske medijsko-propagandne mašinerije okrenuo situaciju u svoju korist te iscrpio prosvjedni potencijal. Sada, nakon novosadske tragedije koja je pokazala svu trulost njegova korporativno-stranačkog koruptivnog sustava, ponovno je pokrenut novi val spontanih prosvjeda. Stoga je pitanje može li se novi bijes, ali i očaj građana artikulirati u neki smisleni prosvjed te iznjedriti konkretnu oporbenu snagu koja će biti veća od dosadašnje prakse fiksacije na samog Vučića.

Oporba je razdrobljena i talac je glavnih Vučićevih populističko-političkih poluga, poput Kosova, Rusije i Crne Gore, jer većina oporbe nema puno drugačiji stav o tome od njega. Za razliku od prošlih tragedija, koje su se mogle pripisati "psihopatskim pohodima", ovaj put Vučiću će se biti teže izvući, s napomenom da je srbijansko društvo prilično zatrovano "vučićevštinom" i njegovom gotovo potpunom kontrolom medija i političkog prostora, pa postoji bojazan da bi se sve opet moglo razvodniti nakon početnog bijesa i nemoći.

Njegovi kontrolirani, instruirani i priprosti mediji te poltronska političko-stranačka mašinerija nastoje bestidno cenzurirati, zataškati i okrenuti situaciju u svoju korist. Nastoje dokazati da ni ovaj put, kao i u slučaju "Ribnikar" i Mladenovac, "sustav nije zakazao". Iako "struka", kako kaže sadašnja predsjednica Skupštine Ane Brnabić ili premijer Miloš Vučević, koji je bio dugogodišnji gradonačelnik Novog Sada, smatra "svakom se to moglo dogoditi", ovaj se put može reći da je "sustav zakazao" jer se zna što je i zašto građeno na novosadskom kolodvoru, tko je izvodio i kakve radove te tko se u medijima hvalio "rekonstrukcijom" i bio na otvorenju "još jednog uspjeha Aleksandra Vučića". Prosvjednici kažu "to se nije moglo dogoditi bilo kome" jer, napominju, nadstrešnica je izdržala 60 godina, ali je nakon obnove - pala.

Aleksandar Vučić sigurno neće dati na sebe, ali ni na svoje ljude, iako neke od njih može pustiti niz vodu. Licemjerje režima doseže vrhunac. Vučić kaže da će "nadležni utvrditi odgovornost", a u samo dva dana ispitano je čak 60 ljudi, na što neki stručnjaci kažu da je kvalitetno ispitivanje tolikog broja ljudi u tako kratko vrijeme zapravo mazanje očiju javnosti, a ne prava i detaljna istraga o odgovornima. Ovo je sada stvarno veliki politički test za ostatke građanske Srbije i možda jedan od posljednjih pokušaja da pusti svoj glas protiv sve veće "putinizacije" Srbije.

Vladimiru Putinu, podsjetimo, nisu naudile mnoge tragedije koje su zadesile Rusiju, pa ni sam rat u koji ih je gurnuo. Vučić i srbijansko društvo su na raskrižju koje uvelike može odrediti kojim će putem ići. Sada je trenutak da se pokaže koliku snagu doista ima "druga Srbija". Osim toga, Vučić može posegnuti za populističkim potezom - naći Pedra, pa makar i privremenog. Spašavajući sebe, Vučić je stavio na oltar novosadske tragedije nekog svog žrtvenog jarca, poput čovjeka za sve režime Gorana Vesića, trenutačno najprozivanijeg ministra građevinarstva u ostavci, ali uglavnom da zataška slučaj, ili ga skloniti u zavjetrinu, poput svojedobno Bratislava Gašića koji je morao dati ostavku, ali je poslije bez problema preuzeo srbijansku obavještajnu službu BIA-u, a sada mu je ministar obrane.

Ova tragedija u Novom Sadu zapravo pokazuje da su cijeli politički sustav i srbijansko društvo prožeti razarajućim Vučićevim učinkom koji ih je praktički sterilizirao, podredio i uništio. Vučić je u prednosti te će reagirati instinktivno. Stoga prosvjednici dižu letvicu i traže ostavke, odgovorne iz režima nazivaju "ubojicama" i boje ruke u crveno poručujući režimu "ruke su vam krvave". Naime, građanska oporbena Srbija smatra tragediju u Novom Sadu ubojstvom jer je zbog korupcije obnova loše izvedena i ona je uzrokovala nesreću. Osim toga, za Vučića je još dodatno neugodno to što su u tim "remontnim" radovima sudjelovale tvrtke iz "bratske" Kine i Mađarske, pa je ta činjenica delikatna za čuvare režimske "čistoće". Kud baš "brat Xi" (Jinping) i "brat Viktor" (Orbán)!

No, Vučić, kao i uvijek, sigurno ima neke asove u rukavu - poput izazivanja novih napetosti oko Kosova ili Crne Gore, Milorada Dodika ili prežvakavanja "opetovanih atentata na njega ili njegovu obitelj" - kojima bi "galvanizirao" ugroženo srpstvo i Srbiju. Svojim oprobanim metodama vlada već 13 godina.