"OVO JE ZEMLJA ZA SVE NAŠE LJUDE...": Prije 30 godina otišao je Milan Mladenović, legendarni frontmen kultnog sastava EKV

To je bilo jako lijepo, ljudi su bili ljudi, a nisu bili podijeljeni na nacije, na razna politička stremljenja, na ovo ili ono – govorio je Mladenović

  • Sjećanje

  • 05. Nov. 2024  

  • 0

Navršava se 30 godina od kada je našu rokenrol scenu napustio muzičar Milan Mladenović, frontmen kultnog sastava EKV.

Mladenović je poznat kao frontmen grupe Ekatarina Velika sa kojom je izdao šest studijskih albuma. Rođen je 1958. godine, a svoje muzičke korake započeo je još kao dijete, a iz tog statusa ostvario je i prvi veći uspjeh.

– Počeo sam da sviram u četvrtom razredu osnovne škole, tada mi je otac kupio akustičnu gitaru i upisao me u muzičku školu. U to vreme volio sam mnogo da čitam, čitao sam Aleksandra Dimu i avanturističke romane. Bitlse sam slušao najviše – podsjećao se Mladenović u jednom razgovoru za emisiju “Tri želje za zlatnu ribicu”.

Nakon prvih ozbiljnijih uspjeha sedamdesetih godina u bendu “Limunovo drvo” sa kojim je nastupao po gitarijadama, u SKC-u i Domu omladine. Iz korijena ove grupe izrasta pank sastav novog talasa “Šarlo akrobata” u postavi pored Mladenovića su svirali Dušan Kojić Koja i Ivica Vdović Vd. Veoma kratko obitavanje na muzičkoj sceni, a taj period obeležile su numere “Ona se budi”, “Mali čovek” i neprevaziđena stvar “Niko kao ja”.

– Kada smo se upoznali Koja i ja, on je tada bio klinac, nosio je afro frizuru i bio je mnogo lakši, sada je onako stamen za vidjeti. Osamdeseta, osamdeset prva to su bile dobre godine, sa talasom žurki, sa krugom ljudi koji se ludo zeza, visi u vazduhu neka dobra atmosfera. Svi smo bili zajedno, imali smo simpatije za svoje bližnje i komšije, kolege. Svi su tada govorili hvalospjeve za svoje kolege po intervjuima, a ne kao danas što se pljuju – pričao je 1992. godine u intervjuu za TV Poster Milan Mladenović.

Pred kraj 1981. Mladenović formira bend “Katarina II” sa prijateljima i muzičarima iz prethodno navedenih grupa, tu prvi put sa njima svira i klavijaturistkinja Margita Stefanović Magi.

– To je bilo jako lijepo, ljudi su bili ljudi, a nisu bili podijeljeni na nacije, na razna politička stremljenja, na ovo ili ono – govorio je Mladenović.

FOTO: FACEBOOK/MILAN MLADENOVIĆFOTO: FACEBOOK/MILAN MLADENOVIĆ

Nakon izdavanja istoimenog albuma, gde su mjesto našle pesme “Aut”, “Jesen”, “Radostan dan” i druge, usled nesuglasica bend se raspada i stvara se “Ekatarina Velika” popularnija pod nazivom EKV, koja će Mladenovića i Magi uzdići do kulta.

– Prvi album je ono što jeste Ekatarina Velika, pjesme su iskrene i jako predane. Mi smo bili baš entuzijasti, putovali smo po cijeloj Jugoslaviji, svirali smo za džabe, mislim da je to jako lijepo vreme bilo. Krenuti u jedan sat noću iz SKC-a da bi stigli u Zadar u četiri popodne. Magi je jedna hrabra osoba koja je mnogo uticala na mene i ovo što radimo. Stvarno je hrabro izgurala sve ove godine. Mnogim ljudima je bilo dosta, nisu mogli fizički ili psihički da podnesu to, bio je to izvjestan napor kome se nije nazirao kraj. Mi nismo ni situirani kako treba, sviramo za bobice. Ali ona ostaje tu i ostaje sa mnom – prisjećao se Mladenović za TV Poster pre 25 godina.

Nizali su se albumi “Ekatarina Velika”, “S vetrom u lice”, “Ljubav”, zajedno noseći vanvremenske pjesme “Kao da je bilo nekad”, “Oči boje meda”, “7 dana” i druge hitove. Mladenović je insistirao da se pesme EKV-a ne uzimaju kao poezija i da se ne odvajaju od muzike.

– Pjesme nam nastaju na probama, kada počinjemo svi zajedno da sviramo i to su najbolje pjesme kao “Par godina” ili tako neke – naveo je tada Mladenović.

Album iz 1986. godine „S vjetrom uz lice“, na kojem se nalazi vjerovatno najslavnija Mladenovićeva pesma „Ti si sav moj bol“, lansirala je grupu na sam vrh jugoslovenske rok scene, gdje je sa Mladenovićem kao vođom ostala sve do 1994. godine, izdajući seriju uspješnih albuma.

 
 

Zajedno sa ostalim članovima benda, Mladenović se 1985. godine pojavio u filmu Gorana Markovića „Tajvanska kanasta“, a sljedeće godine i u filmu Darka Bajića „Crna Marija“ gdje igra glavnu ulogu i za koji je napisao kompoziciju „Bus Station“.

Krajem osamdesetih napisao je muziku za jednu pozorišnu predstavu, a 1992. godine s članovima grupa „Partibrejkers“ i „Električni orgazam“ formirao je sastav „Rimtutituki“, čija je muzička aktivnost koncentrisana na antiratnu propagandu, i sa kojim je snimio singl „Slušaj ‘vamo!“.

Singl je objavio Radio B92, a promovisan je koncertom na kamionu koji je kružio ulicama Beograda.

Mladenović je 1994. godine otišao u Brazil i tamo sa prijateljem Mitrom Subotićem Subom snimio album “Anđelov dah”, čije objavljivanje nije dočekao, jer je usljed raka pankreasa preminuo 5. novembra 1994. Mnogi članovi grupe EKV više nisu danas među živima – Bojan Pečar umro je u Londonu od srčanog udara, Margita Stefanović 18. septembra 2002. godine, Ivan Vdović 1992. i Dušan Dejanović 2000. godine što pokazuje tragičnu sudbinu ovog benda.

Međutim, Mladenovićeva borba za sreću i nastojanje da se živi od ljubavi doveli su njegov lik na majice današnjih klinaca, poput lika Če Gevare.

– Za kraj bih rekao samo to da mi ni u kom slučaju nije žao što sam sve ove godine protraćio tako neozbilnjoj stvari kao što je rokenrol, mislim da nisam mogao poštenije i iskrenije da potrošim te godine – zaključio je Mladenović u intervjuu koji je objavljen 1992. godine.

Milan Mladenovic (36) je umro 5. novembra 1994. u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Njegovom smrću „Ekatarina Velika“ je prestala da postoji.

Milan Mladenović je dobio ulice u Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani, a u Beogradu pored ulice, plato ispred beogradskog Doma omladine u centru grada nosi njegovo ime.

FOTO: SCREENSHOTFOTO: SCREENSHOT

Po čemu oni pamte “dečaka iz vode”?

Zoran Kostić Cane, frontmen Partibrejkersa

Kao prvo, dobar čovjek je u pitanju. Kao drugo, super muzičar, super pjevač, super gitarista je u pitanju. Kao treće, čovjek koji je imao svoje ideale, čovjek koji je imao svoj stav o svemu, znači, čovjek kojeg ne možeš naći više tako lako. Znači, velika ličnost.

Petar Janjatović, rok kritičar i novinar

Ja ću ga pamtiti po periodu kad je Katarina II nastajala i kada su pripremali svoj prvi album i kad mi je sa toliko entuzijazma i sreće donosio demo snimke. Ta ploča se jako lijepo zaokružila i čini mi se da je to bio njegov prvi ulazak u ono što bi moglo da se nazove organizovana pop pjesma i da je kroz to nastavio neke bitne stvari koje je radio zajedno sa Šarlom. Eto, ta njegova svetlost u očima kad se to radilo najviše mi je ostala u sjećanju.

Aleksandar Žikić, muzički novinar i publicista

Milana se osim po blagosti u tonu i očima, sjećam pre svega po tome što je svaki put kad bih ga sreo odavao utisak čovjeka koji se razvija i napreduje. Po tome što je istovremeno poštovao i bližnjeg i svoj talenat i po odsustvu banalnosti.

Momčilo Moma Rajin, istoričar umjetnosti

Kao veoma talentovanog i upornog mladog čovjeka koji se stihovima, snažnim glasom i gitarom, suprotstavljao svemu silom nametnutom. Od ideologije i politike do pitanja smisla ljubavi i samog života. I u svom kratkom, ali plodnom, životu ostavio pregršt uvjerljivih dokumenata važnih kako tada, tako i danas.

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...