Otkako su slušatelji zavoljeli njezine hitove "Čačak, Čačak", "Mile voli disko" i "Duge noge" Lepa Brena prometnula se u estradni fenomen koji već četiri decenije ne prestaje intrigirati publiku diljem regije.

Svoju slavljeničku turneju "Imam pesmu da vam pevam" započela je u aprilu u Sarajevu, a završit će je s trijumfalnih pet koncerata u zagrebačkoj Areni u decembru ove godine. Da je željela, moglo ih je biti i više, ali 64-godišnja pjevačica više nema namjeru obarati rekorde posjećenosti, nego želi svojoj publici priuštiti spektakularni show za pamćenje kojim će postaviti nove standarde i o kojem će se dugo pričati.

Privatno je sretnija nego ikad jer uživa u ulozi bake svom 5-godišnjem unuku Aleksandru, sinu njezine snahe Aleksandre Prijović i posinka Filipa Živojinovića, a do potpune sreće, kaže, fali joj samo kuća puna unuka i unučica.

"Ne želim ikome stvarati pritisak, jer je roditeljstvo odluka koju svatko donosi za sebe u dogovoru sa svojim partnerom, ali sanjam o unuci, jer se ispunilo proročanstvo Babe Vange koja mi je prorekla da ću se udati za čovjeka u bijelom, s njim živjeti dugo i sretno te podizati samo sinove", kaže Lepa Brena s kojom je Gloria.hr razgovarala u zagrebačkom hotelu Esplanade.

Kako ste 20. oktobra proslavili svoj 64. rođendan?

Na najljepši mogući način. Dan sam provela u divnom društvu u kućnoj, opuštenoj atmosferi, bez make upa, pretjeranog dotjerivanja i ikakvog stresa. Baš smo se lijepo obiteljski podružili i ručali jela koja su nam spravili Viktor i Stefan koji su se smjenjivali u ulozi chefa, a Boba se uključio preko video veze iz Miamija. Bili su, dakako, i Filip i Aleksandra, i baš smo se dobro zezali i opustili pričajući o običnim ljudskim stvarima. 

Kakve ste darove dobili?

Unaprijed sam svima poručila da ne želim ikakve darove, ali svejedno niko nije došao praznih ruku. Od Viktora sam dobila fantastične, jako udobne i tople zimske papuče koje sad posvuda nosim sa sobom na putovanjima, od Filipa i Aleksandre pozlaćenu šalicu za kavu, a od Stefana čitav niz sitnica, koje su mi kao ženi neophodne. 

I, koji od njih vam je najdraži?

Najdraže mi je što su svi oni pronašli način da tog dana oslobode svoje rasporede i cijeli dan provedu sa mnom. Svi rade i imaju mnogo obaveza, pa mi je njihov dolazak dragocjeniji i važniji od svakog materijalnog dara. Jer kao što svi znamo, najvažnije stvari u životu ne mogu se kupiti novcem. 

Znači li to da je porodica vaš glavni prioritet?

Apsolutno. U vremenu stalne užurbanosti, strke, viška informacija..., sebi sam zadala da nastojim što je moguće više održati porodicu na okupu. Porodica je najvažnija, a posebno mi je drago kad se nađemo bez povoda, tek tako iz želje i potrebe da budemo zajedno i podijelimo svoja iskustva, želje, brige, strahove i planove. 

U Hrvatskoj imate mnogo prijatelja, koja su vam najdraža mjesta?

Najviše prijatelja imam u Zagrebu, a posebno uživam u druženju sa svojom prijateljicom Vesnom Miletić, cheficom restorana Tač, čija jela smatram lijekom za svoj organizam. Jako volim Istru, koju sam s Bobom cijelu obišla od Savudrije do Premanture, pa sve do Kvarnera s istočne strane, a posljednjih godina uživamo na Kornatima, u konobama u koje samo svratimo kao i svi drugi gosti. Proputovala sam cijeli svijet, Sejšele, Maldive, obišla Azurnu obalu, Korziku, Sardiniju, vrh talijanske čizme..., ali ništa se ne može usporediti s ljepotama Jadrana, čija je obala jedinstvena i najraznolikija na svijetu. 

S Bobom ste ove godine proslavili 33. godišnjicu braka. U čemu je tajna vašeg uspjeha?

U ljubavi, međusobnom poštovanju i podršci. 

Jeste li supruga ikad izazvali i pobijedili na teniskom terenu?

Boba je strastveni sportaš i ne voli gubiti, niti u kartama kad igramo remi, a pogotovo ne u sportu. Ali ima i džentlmensku narav, pa ponekad pusti slabijima od sebe, pogotovo u stolnom tenisu. Svi smo dobri stolnotenisači, a najnovije smo se zaljubili u padel, sport koji je svojevrsna mješavina skvoša i tenisa. Igra se pojedinačno ili u paru, a meni je najzanimljivije kad Viktor i ja igramo protiv Filipa i Aleksandre. Tada se bacam na svaku loptu kao tigrica i toliko se izudaram i izgrebem da sam na kraju morala nabaviti štitnike za laktove i koljena. 

Što prvo primijetite na muškarcima?

Sve, ništa mi ne promakne i ne prođe ispod radara, kao i kod žena. To se ne odnosi samo izgled, nego i na karakter, inteligenciju, obrazovanje, način ophođenja... U tome sam specijalistica, prepoznavanje tih stvari u mom poslu je ključno, pa i pitanje opstanka.

Koji ste najvažniji savjet dali snahi Aleksandri Prijović?

Da se ne iscrpljuje do besvijesti i da izabere svoj način da bude sretna.

   

Kako se inače opuštate?

Joga vježbe i meditacija pomažu mi da se usredotočim, pogotovo ako uspijem odvježbati ujutro, a godi mi i boravak u prirodi. Ako nemam vremena za šetnju ili izlet ponekad mi bude dovoljno da osjetim travu i zemlju pod bosim nogama u svom vrtu.