Počeo je da me izjeda crv sumnje kada sam vidio slike ruševine u Novom Sadu, a Miloš se ne javlja.

“Kasnije sam na vijestima vidio ime i prezime mog sina na spisku stradalih, dva minuta kasnije ispred kuće parkirala se policijska patrol. Plašio sam se kakav je, da li je nešto ostalo od njega…”

Dostojanstven u svom bolu, ovim riječima za Kurir počeo je svoju ispovijest Goran Milosavljević, otac fudbalera Miloša Milosavljevića (21) iz Knićanina kod Zrenjanina, koji je nastradao kada je 1. novembra pala nadstrešnica na Željezničkoj stanici Novi Sad.

Miloš je na stanici bio sa svojom djevojkom Anđelom Ruman (20) iz Stare Pazove koja je nažalost, također stradala ispod ruševina koje su tog kobnog dana pale nekoliko minuta prije podne. Miloša je, prema njegovim riječima, vidio večer prije nesreće kada se spremao za posao.

Kupio poklon za bebu

“Prije nego što je sjeo u kola kod kolege, vratio se sa ulaznih vrata i kaže: 'Bolje da ponesem poklon za bebu, ko zna kad ću stići”. Inače, Miloš i Anđela kupili su poklon za bebicu moje kćerke koja se nadavno porodila. Eto, kao da je znao”, kaže u jednom dahu Goran.

Miloš je u petak ujutru završio smjenu i otišao kod sestre koja živi u Novom Sadu.

“Supruga radi na 10 minuta od stanice i vidjeli su se i čuli prije nesreće. Bili su na piću i onda ga je sestra odvezla na stanicu kako bi se našao sa Anđelom i kako bi došli kod nas kući. Imali su plan, pošto je njemu rođendan bio 31. oktobra da u subotu, 2. novembra prave veliku žurku na fudbalskom terenu ovdje kod nas, ali vidite šta nas je zadesilo. Nismo slavili”, priča.

Potom je objasnio kada je čuo da je pala betonska konstrukcija na ulazu u novosadsku stanicu.

“Bio sam kući, radio nešto. Zove me supruga i pita da li sam se čuo sa Milošem, kažem da nisam. A ona mi onako pomalo uspaničeno odgovara “zovi ga i ako ti se javi, neka me zove”, počinje sjećanje neutješni otac na dan kada je primio najtužnije.

Bilo mu je pomalo čudno zašto ga supruga i kćerka stalno zivkaju i pitaju za Miloša i Anđelu, nešto mu nije dalo mira.

“Zvao sam ga i ja, ali se nije javljao. U jednom trenutku pitao sam suprugu da mi kaže šta se dešava i tada mi je objasnila da se desila nesreća na stanici. Mislio sam otišao je on sigurno, možda se ne javlja jer je u autobusu, igra igrice, pa da neće da se javi da ga ne prekidamo. Isprva mi je to bilo na pameti”, kaže Goran i dodaje da ga je tada pozvao prijatelj.

“Rekao mi je da upalim televizor i vidim šta se dešava u Novom Sadu. Vidio sam krš, lom i tu ruševinu. Tada je počeo da me izjeda crv sumnje. Pozvao sam i Klinički centar Vojvodine negde oko 13 sati, nisam dobio nikakvu informaciju”, objašnjava.

Njihovi porodični prijatelji također, nisu mogli da “sjede mirno” pa su se raspitivali kod instutucija povodom nesreće.

“Polako su pristizale informacije, onako šturo, ali ja sam u tom nekom haosu imao neki osjećaj. Znao sam da mu se nešto desilo, ali nisam zna šta tačno. Nisam znao da li je samo povrijeđen i ako jeste, koliko i u kakvom je stanju. Prolazile su mi misli i da je nastradao”, kaže potresnim glasom Goran.

“Zvali su me i njegovi iz kluba da pitaju gdje je Miloš, jer im se nije javljao. Htjeli su da pitaju za popodnevni trening. Nekako djelovalo mi je kao da me umiruju u nekom šaljivom tonu: “Miloš, od kad ima djevojku nikom se ne javlja.” Sjećam se da sam im u tom maniru i odgovorio “da su to momačka posla”, objašnjava otac.

Najteži poziv

“Pozvao sam suprugu i rekao joj da smo ostali bez Miloša. Naš Miloš je nastradao. U tom trenutku kada sam saznao za vijest, razmišljao sam i da li ću imati snage da ga vidim. Bio je ispod tih ruševina, nisam znao da li je nešto ostalo od njega… Mislio sam, nema šta da se vidi”, kaže Milošev otac.

Nastradali Miloš nije imao fizičkih teških povreda i to se uvjerio nakon identifikacije tijela.

“Bio je u trenerci, samo mu je duks bio krvav. Na bijelim patikama nije bilo ni kap krvi, čak mu je i telefon ostao čitav. Imao je povredu na lijevoj strani glave i na ramenu. On i Anđela izvučeni su među prvih četvoro nastradalih”, navodi Goran Milosavljević i dodaje da odgovorni za nesreću treba da odgovaraju.

Pored Anđele i Miloša, život je izgubilo još 12 žrtava, dok su tri osobe teško povrijeđene.

Nesreća

Samo što su izašli iz stanice, nadstrešnica je pala na njih. Milošev otac, Goran Milosavljević je zatim objasnio i gdje su Anđela i Miloš stajali kada je pala betonska konstrukcija.

“Poznajem tu stanicu i po povredama koje su imali donekle sam zaključio gdje su bili. Naime, Anđela je izašla iz voza, prošla peron, sad ne znam da li je Miloš čekao baš na peronu, ali djeluje da su se zajedno uputili kroz zgradu stanice i to ka desnoj strani stepenica. Bili su tik do te terase, ispod nadstrešnice i zato ih je malo zakačila, ali nažalost dovoljno da ih više nema”, kaže u jednom dahu Goran.

“Anđela je u tom trenutku pričala sa majkom, čula je vrisak, tutnjavu od pada… Moraju da žive sa tim bolom i tugom koju osjećaju od tog 1. Novembra”, navodi sagovornik.

“Vidio sam i snimak pada te nadstrešnice. Vidio sam”, kazao je on, pa dodao da se porodično drže jer moraju da nastave život i usljed ovako velikog gubitka.

Komemoracija

“Tek sad sam shvatio koliko su ljudi voljeli Miloša”, kako je naveo, u nedjelju Milošev klub igra posljednju utakmici u kolu.

“Biće to nekako njemu i Anđeli u čast. Nosiće se majice sa njihovim fotografijama. S druge strane, koliko god da sam mislio da poznajem svoje dijete, imao sam utisak na komemoraciji da ga ne znam. Nekako, toliko ljudi je došlo, svi su pričali o njemu i nisam znao da je toliko voljen”, kaže ponosno Goran i dodaje da će teren koji se sada gradi nositi ime njegov sina, njemu u čast.