Period ranih 2000-ih ostavio je dubok trag na političkoj sceni Srbije, a odnosi između ključnih lidera tog vremena često su bili obilježeni dramatičnim preokretima. Jedan od najzapaženijih primjera je povlačenje Vuka Draškovića i Srpskog pokreta obnove iz tadašnje vladajuće koalicije. Ovaj potez redefinisao je političku dinamiku, posebno u odnosu sa Zoranom Đinđićem, koji je ostao na čelu reformskog procesa. Iako su u početku dijelili viziju o evropskoj budućnosti Srbije, Drašković i Đinđić su ubrzo došli u sukob zbog različitih pristupa rješavanju ključnih problema, od reformi do pitanja bezbjednosti.

Ova složena politička dinamika osvjetljava težinu tranzicije kroz koju je Srbija prolazila. U kontekstu serije "Sablja", koja se bavi atentatom na Đinđića i političkim intrigama tog perioda, Draškovićevo povlačenje i njegov odnos sa Đinđićem predstavljaju dodatni sloj priče o izazovima, nesuglasicama i propuštenim šansama za stabilizaciju zemlje, a o tome je govorio i sam Vuk Drašković tokom svog gostovanja u emisiji "Puls Srbije" koja se emituje na Kurir televiziji.

Vuk Drašković na Kurir televiziji (Foto: Kurir.rs)

"Poslije demonstracija, Zoran, Vesna i ja natjerali smo Miloševića da prizna da je pokrao lokalne izbore, pobijedili smo i uzeli sve veće gradove. Lokalne televizije gledale su se sa velikim nestrpljenjem, mi smo medijski oslobodili opoziciju. Odjednom svi iz te koalicije, Vesna, Zoran i Koštunica bojkotuju izbore. On je, izgleda, dogovoren na tajnim sastancima tokom protestnih šetnji koalicije, istog Đinđića i Miloševića. Srpski pokret obnove funkciju gradonačelnika Beograda kao najjača stranka ustupio je Đinđiću, ne po koalicionom sporazumu. To je druga po snazi funkcija u zemlji, dogovoreno je - nemojte izaći na izbore, bojkotujte pobedu, pustite Srpski pokret obnove da propadne.

- Rečenica kojom je Zoran Đinđić čestitao građanima Srbije 2001. godinu glasila je ovako 'Ne znam koji je veći istoriski trijumf DOS-a, da li poraz Slobodana Miloševića ili slom Srpskog pokreta obnove'. Došao je čovjek i saopštio mi da je poslije sahrane Boška Peroševića, konobar koji je služio kafu Radomiru Markoviću, Miloševiću i njegovoj supruzi čuo njenu rečenicu 'Bradato čudovište mora biti likvidirano'. Čovjek je bio zgranut, prepoznao je ko je to. Sklonio sam se u Budvu, a tamo će me oni opet pronaći".

Kada je Drašković posljednji put sreo premijera Zorana Đinđića?

"Jednom sam ga samo sreo u parku ispred predsjedništva. Tada sam ga upozorio da će se njegov pakt sa stubovima koalicije fatalno završiti po Srbiju, a i po njega.

Prema Draškoviću ovo su bili glavni motivi uklanjanja premijera:

"Glavni motiv je to što je pripremljen zakon o zaštićenom svjedoku, što je Čume progovorio, što se sve ono što je govoreno na suđenju o Ibarskoj magistrali pokazalo kao tačno, a skrivano je od javnosti. Da li znate da su četvorica optuženih rekli da nisu oni htjeli Vuka da ubiju, mislili su da su to albanski ekstremisti, pa su zato na njih naleteli kamionom napunjenim pijeskom? To je bilo dogovoreno. Da li znate da su im dodijeljeni lažni pasoši, stanovi? O tome nema ni riječi u seriji sa obrazloženjem da prijeti opasnost od krvne osvete", rekao je on, a potom istakao:

"Onog trenutka kada Zoran Đinđić shvata fatalnost svog braka sa državnim teroristima i kada hoće da pohapsi tu bandu, oni su bili brži i organizovaniji, ubili su ga. Gdje ćete veći politički motiv od motiva 'Ubijmo ga da ne bi sutra bili uhapšeni'?"

Na pitanje kako je saznao za ubistvo premijera Đinđića rekao je sljedeće:

"Bio sam u prostorijama stranke. Reagovao sam tako što sam bio zgrožen, čak sam i očekivao to, odnosno da će ta zločinačka jedinica krenuti u osvetu Đinđiću - započeo je, a potom se nadovezao na pokušaj atentata koji je i sam preživio u bliskom periodu":

"Poslije budvanskog atentata na mene 15. juna kada sam bio lider DOS-a, atentat je izvodio Legija, a u mene pucao Branko Berček. On je mjesec dana kasnije pucao u glavu Ivanu Stamboliću. Poslije Budvanskog atentata DOS vuče potez da se osnivač izbaci. Lansirala se strahovita laž da atentata nije ni bilo, da sam ja sam pucao u sebe da bi podigao rejting. Tri četvrtine članova povjerovalo je u tu laž i glasat će na izborima za Legiju. Prvi atentat bio je na Ibarskoj magistrali. Da li je serija mogla da kaže jednu činjenicu - četvorica ljudi je masakrirano na Ibarskoj magistrali, ja sam nekim čudom preživio, bio sam među njima.

Vuk Drašković i Slobodan Milošević (Foto: Kurir TV, FREDERIC HUGON / AFP / Profimedia)

Drašković je zaključio svoje izlaganje na ovu temu vrlo iskrenim odgovorom:

"Povrijedilo me je sve, od Ibarske magistrale pa na dalje. Povrijedilo me je saznanje da smo došli u situaciju da dozvolimo formiranje crveno crne koalicije '98. godine. Da nisu Vesna i Zoran bojkotovali izbore '97. godine, mi bi pobijedili. Ne znam da li bih ja bio predsjednik republike, Zoran bi bio premijer, a Vesna predsjednica parlamenta. Ne bi bilo rata na Kosovu, ne bi bilo bombardovanja Srbije. Bili bi živi ljudi masakrirani na Ibarskoj magistrali".