Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan bio je među prvim stranim liderima koji su čestitali novoizabranom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu na izbornoj pobjedi.

Predsjednik Joe Biden nije ugostio Erdogana u Bijeloj kući iako su se njih dvojica sastajali na marginama međunarodnih samita i razgovarali telefonom.

Obraćajući se novinarima koji prate njegov povratak iz posjete Saudijskoj Arabiji i Azerbejdžanu, Erdogan je izrazio nadu u poboljšanje odnosa sa Sjedinjenim Državama, dodajući, međutim, da će za postizanje tog cilja biti potrebni lični sastanci.

Dvojica lidera su imali bliske lične odnose tokom Trumpovog prvog mandata. Međutim, bilateralne odnose obilježili su i teški periodi tokom te administracije.

Sa Trumpovim povratkom u Bijelu kuću u januaru, analitičari su za Glas Amerike rekli da, iako možda postoje mogućnosti za veću saradnju u nekim oblastima, ne očekuju velike promjene.

James Jeffrey, koji je bio američki ambasador u Turskoj od 2008. do 2010. godine, vidi Ukrajinu kao jednu oblast s potencijalom za saradnju.

Pozivajući se na Trumpovo obećanje da će okončati rat u Ukrajini, Jeffrey kaže da bi Turska mogla igrati ulogu u pregovorima o prekidu vatre.

Alan Makovsky, viši saradnik za nacionalnu sigurnost i međunarodnu politiku u Centru za američki napredak, također vjeruje da Trumpov prioritet da okonča rat u Ukrajini stvara značajnu priliku za Erdogana.

NATO saveznik, Turska je pažljivo balansirala usred rata u Ukrajini, isporučujući Ukrajini naoružane bespilotne letjelice, istovremeno održavajući veze s Rusijom u energetici i turizmu.

Erdogan, koji je održavao dobre odnose i s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, dugo je govorio da nijedna strana nema koristi od rata i ponudio se da bude domaćin i posreduje u mirovnim pregovorima.

Nesuglasice između Turske i Sjedinjenih Država tokom Trumpovog prvog mandata uključivale su frustraciju Ankare američkom podrškom Sirijskim demokratskim snagama (SDF) koje predvodi kurdska milicija - Jedinice za zaštitu naroda, poznate kao YPG u sjevernoj Siriji.

Nakon telefonskog razgovora s Erdoganom 6. oktobra 2019, Trump je neočekivano najavio da će se SAD povući iz Sirije. Mnogi američki vojni zvaničnici, koji su svi bili zatečeni objavom, nisu podržali tu ideju.

Napetost između saveznika pogoršala se nakon što je Trump 9. oktobra poslao pismo Erdoganu, upozoravajući ga na vojni upad u Siriju.

Nakon Trumpove objave o povlačenju, Turska je 9. oktobra pokrenula vojnu operaciju u sjevernoj Siriji usmjerenu na YPG.

Sporazum o prekidu vatre postignut je tokom posjete tadašnjeg potpredsjednika Mikea Pencea Ankari 17. oktobra.

Sada neki u Ankari očekuju da bi SAD mogle preispitati svoje prisustvo u sjevernoj Siriji tokom Trumpovog drugog mandata.

Jeffrey, američki izaslanik za Siriju od 2018. do 2020, sugerira da bi Trumpova administracija mogla preispitati ovo pitanje.

„Svaki put kada su ljudi bili u stanju uvjeriti [Trump o Siriji, to] je bilo da trupe služe nizu važnih ciljeva. Ovo je jedno od najjeftinijih vojnih raspoređivanja s visokim povratom. Mi držimo Islamsku državu pod kontrolom. Drugo, držimo vitalni teren, blokirajući iranske, Assadove i ruske ambicije”, rekao je on za Glas Amerike.

Washington je dugo govorio da je njegovo partnerstvo sa SDF-om neophodno za trajni poraz ISIS-a i suprotstavljanje Iranu.

Ankara smatra YPG sirijskim ogrankom PKK-a, koju su američki zvaničnici također označili kao terorističku organizaciju.

Trump je za državnog sekretara nominovao Marca Rubija, republikanskog senatora sa Floride. Rubio je u to vrijeme bio jedan od najjačih protivnika povlačenja SAD-a iz Sirije.

On je tu odluku označio kao „katastrofalnu grešku koja će imati strašne posljedice daleko izvan Sirije”, pozivajući Trumpa da je preispita.

„Moraćemo da vidimo kako to funkcioniše i kako su se stavovi Marca Rubija možda promijenili da bi se više uskladili sa Trumpovim ili obrnuto”, rekao je Makovksy. „Ali svako ko je mislio da Trumpov izbor znači da će se SAD uskoro povući iz Sirije sigurno bi morao ponovo razmisliti o tom gledištu u svjetlu imenovanja Rubija. Mislim da je malo vjerovatno da ćemo se povući iz Sirije.”

Trumpovim kandidatima za pozicije u kabinetu potrebno je odobrenje Senata prije nego što preuzmu dužnost.

Jedan komplicirajući faktor u američko-turskim odnosima tokom Trumpovog prvog mandata bila je turska kupovina odbrambenog raketnog sistema S-400 od Rusije, što je nagnalo Washington da ukloni Ankaru iz programa zajedničkih udarnih borbenih aviona F-35.

Trumpova administracija je u decembru 2020. sankcionirala Tursku prema Zakonu o suzbijanju američkih protivnika kroz sankcije (CAATSA).

Turska, koja je od tada zatražila ukidanje sankcija CAATSA, vratila se razgovorima s američkim zvaničnicima o mogućem povratku programu F-35.

Analitičari kažu da, iako postoji vjerovatnoća da bi sankcije CAATSA mogle biti ukinute tokom Trumpovog drugog mandata, svako rješenje problema S-400 koje nije trajno ne bi bilo tehnički prihvatljivo za američku vojsku.

Opisujući F-35 kao najveći projekat američke vojske od Drugog svjetskog rata, Jeffrey je rekao: „Trajno rješenje je da oni [S-400] odu, da se prodaju nekom drugom. Volio bih da imam rješenje, ali tehnički, mislim da ga nema.”

Makovsky je ocijenio povratak Turske programu F-35 malo vjerovatnim u bliskoj budućnosti.

„Ako se potpuno otarase S-400, zaista odustanu od posjeda kako zakon nalaže, mogla bi postojati razumna šansa za F-35”, rekao je za Glas Amerike. „Ali to će zavisiti predsjedavajućeg i viših članova Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma i Senatskog odbora za vanjske poslove.”