Glumac i aktivista Feđa Štukan, koji u seriji "Sablja" tumači lik inspektora Ljube Vasiljevića, rekao je u intervjuu za Danas da je tek kada mu je zabranjen ulazak u Srbiju shvatio metode DB-a kojima se serija bavi.

On je govorio o učešću u ovoj seriji, burnim reakcijama koje je ona izazvala, saradnji sa kolegom Ljubomirom Bandovićem, Bezbjedonosno – informativnoj agenciji Srbije, koja mu je zabranila ulazak u Srbiju, i to baš kad je završio snimanje serije „Sablja“.

Glumice i glumci odavde kada govore o svom učešću u seriji Sablja se uvijek sjete gdje su bili u trenutku kada je stigla vijest o atentatu na premijera Zorana Đinđića. Kako se o tome govorilo u BiH, na koji način ste vi doživjeli tu vijest?

– Tog dana sam organizovao izvođenje umjetničke instalacije na sarajevskoj katedrali povodom protesta protiv rata u Iraku. Pošto se nije znalo ko je ubio premijera, Sarajevo je bilo pod policijskom opsadom, jer se nije znalo gdje se ubice kriju, pa je postojala mogućnost i da su pobjegli u Sarajevo. Bio sam zaokupljen dešavanjima u zemlji, realno, nisam pretjerano bio pogođen time, osim što mi je policija otežavala postavljanje instalacije, ja sam na takve stvari davno oguglao nažalost, teško je bilo i nadati se da će se ovdje stvari popraviti.

Takođe, čini se da su glumci odavde bili svjesni odgovornosti koju preuzimaju na sebe učešćem u seriji "Sablja" koja se bavi temom koja je i dalje živa rana za ovo društvo, kako ste se vi osjećali s tim u vezi?

– Naravno, odgovornost je uvijek velika, i kad se rade izmišljene priče, ali ova nosi poseban nivo odgovornosti. Dobar dio sam naučio radeći seriju Klan, jer je dosta istih likova i neke priče iz Klana se prepliiću sa pričama iz Sablje. U jednoj sam igrao Čumeta, u drugoj sam ga hapsio npr.

Gledao sam da skupim što više informacija. Upoznao sam ljude koji su učestvovali u hapšenjima i koji su ispitivali članove Zemunskog klana, danima sam razgovarao s njima dok smo radili Klan da bih napravio lik Čumeta, sva ta saznanja sam kasnije koristio dok sam radio na liku Ljube Vasiljevića u Sablji.

Da li vam je Ljuba kao dobar policajac bio inspirativan kao lik i koliko je važan za glumačku interpretaciju partner, u ovom slučaju Ljubomir Bandović, koji igra vašeg kolegu i kuma Borisa?

– U svom prvom filmu Gori Vatra radio sam sa Bogdanom Diklićem, radili smo jednu scenu za stolom u kojoj on zaplače. Scenu smo ponovili sedam puta i on svaki put zaplače na istom mjestu u sceni. Pitao sam ga da mi objasni kako to uspijeva, rekao mi je: budi siguran da ovo ne bih mogao, da nemam tebe s druge strane stola. Hoću da kažem da ništa nije bitno kao partner. Desetine uloga sam odbio samo zato što mi je direktni partner trebao biti neko ko nije dobar, ko igra sam za sebe, koji ne prima nikakav impuls nego igra kako je naučio pred ogledalom valjda. S takvim ljudima jednostavno ne mogu da radim, a ima ih dosta. Ako partner nije dobar, ne mogu ni ja biti dobar, on je jedino za šta mogu da se držim u kadru, ako nemam s kim da igram, sve je lažno.

Reakcije na seriju "Sablja" pogotovo svjedoka su veoma burne, da li ste imali vremena da se bavite time?

– Pročitam ponešto ali ne bavim se time pretjerano, logično je da ne možete baš svima da ugodite. Bitno je da je ova priča ispričana, a da li su ispoštovani baš svi detalji, mislim da nije toliko bitno, suština je tu.

S obzirom na to da vam je BIA-e zabranila ulazak u zemlju, a da se serija, naravno, kroz dramsku interpretaciju ali nadanuta stvarnim zbivanjima iz prošlosti bavi umješanošću službe DB-a u ubistva na Ibarskoj magistrali, Slavka Ćuruvije itd, da li su sada vaši uvidi prošireniji u smislu toga kako funkcioniše BIA?

– Naravno, ja sam protjeran dan nakon završetka snimanja Sablje, onda mi je baš bilo jasno o čemu Sablja govori, to su metode one stare DB, samo je ime promijenila.

Koje reakcije biste vi lično voljeli da serija Sablja pokrene kod publike?

– Prvo što bih volio je da shvate da se na ulici mijenjaju stvari, da ne čekaju da neko drugi za njih riješi sve nego da su upravo oni ti, koji mogu velike stvari da naprave. A drugo, da nauče na greškama koje su im upravo osvježene kroz seriju, da se te stvari moraju sprovesti temeljito, ni slučajno polovično kao tad, nego doslovno do kraja.

Kokan Mladenović, priprema pozorišnu predstavu Blank po vašoj knjizi, možete li nam nešto otkriti o tome, ko je glavni glumac, koga će te vi u tom komadu igrati i može li Beograd da se nada ovoj predstavi?

– Ja još ne znam sve detalje. Mislim da će moj lik igrati nekoliko glumaca, jer u toj priči ja sam najmanje bitan, to može biti bilo ko, bilo gdje, bilo kad. Kad mi ukinu zabranu, eto nas.