„Iskoristit ću priliku i pozvati tužioca Marka, on zna ko je, da se ne bavi istraživanjem ko ide na posao i kad ide na posao, nego da se uhvati posla evo ovoga ovdje.“ Ovim se riječima u aprilu ove godine obratio  Vedad Deljković, vijećnik u Općini Stari Grad i gradskom Vijeću Sarajevo na konferenciji za medije povodom bacanja eksplozivne naprave na kuću Irfana Čengića načelnika Starog Grada.

Tom izjavom koja predstavlja amalgam politikantske drskosti i mahalskog lukavstva, on kao da je želio  ispoljiti lojalnost svom političkom srodniku Čengiću sa jedne, a s druge strane, ispotiha sugerirati da pravna država (oličena u „tužiocu Marku“) funkcionira na štetu Bošnjaka.

SLUŠAJ, MARKO, MOJU PJESMU

Tužitelj, kojeg u Deljkovićevoj optici diskvalificira, ili barem njegove motive i namjere čini sumnjivim, samo njegovo ime „Marko“ („on zna ko je“, dakle i kako se preziva) je Marko Močević, tužitelj u Kantonalnom Tužiteljstvu Sarajevo.  Čije „radne navike  („ko ide na posao i kad ide na posao“) on istražuje? Prema raspoloživim dokumentima, „tužitelj Marko“ je od javne ustanove Olimpijski bazen Sarajevo tražio da mu dostavi informacije vezane za radno-pravni status Vedada Deljkovića. U zahtjevu kantonalni tužitelj tražio da mu nadežni odgovore „da li je (Deljković) zaposlenik JP Olimpijski bazen d.o.o.Sarajevo, na kojem radnom, mjestu i od kojeg vremenskog perioda“. Ako je Vedad Deljković, zaposlenik ovog JP, zahtjeva „tužitelj Marko“ „potrebno je da ovom Tužilaštvu dostavite ovjerenu fotokopiju evidencije prisustva radnika Deljković Vedada za period od 1.12.2023 do dana prijema ovog zahtjeva. Ukoliko je je bio odsutan sa posla, potrebno je dostaviti ovjerene fotokopije Odluka o odobrenom odsustvu“.

Na osnovu čega je kantonalni tužitelj Marko Močević tražio informacije od JP  „Olimpijski bazen“? Na temelju zahtjeva zaposlenika ovog preduzeća koji su i pisanoj formi tvrdili da direktor njihove firme Vedad Deljković, rijetko, ili nikako, ne dolazi na svoje solidno plaćeno radno mjesto. (Dvadesetak hiljada maraka godišnje.)

Pored direktorske funkcije u Olimpijskom bazenu, Vedad Deljković je četiri godine bio i zastupnik u Skupštini Općine Stari Grad, te vijećnik u Gradskom Vijeću Sarajevo, član brojnih komisija. Portal „Valter“ koji se proteklih mjeseci u više navrata bavio ovom temom dokumentirano je svjedočio da direktor često odsustvuje sa svog posla, putuje u inozemstvo, naravno na račun poreskih obveznika.

“Vijećnik Deljković od 2017.na duplim paušalima nezakonito zaradio više od 115 hiljada KM“, pisao je ovaj istraživački portal.  Deljković ni tada, ni kasnije nije želio razgovarati sa novinarima ovog portala, niti je na bilo koji način osporio njihovo pisanje.

DIREKTOR POŠAO NA POSAO

Taj i takav Vedad Deljković, čovjek protiv kojeg se vodi tužiteljska istraga, se početkom ove nedjelje na sjednici Gradskog vijeća Sarajeva okomio na Anju Margetić, zamjenicu gradonačelnice Sarajeva. Predbacio joj da tokom skoro četverogodišnjeg mandata nikad nije diskutirala na sjednicama GV Sarajevo. Nije se upitao, recimo, da li je njena ćutnja, eventualno, posljedica potpune marginaliziranosti zamjenice Margetić od strane donedavne gradonačelnice Sarajeva, notorne Benjamine Karić.

(Sjetimo se da je Karićka nedavno svoju kičastu  instalaciju-ruglo koje je šokiralo Sarajevo „pod okriljem“ noći sa Baščaršije prebacila ispred Olimpijskog bazena na Otoci u kojem je Deljković direktor).

Kako je svjedočila Anja Margetić, bivša gradonačelnica tokom svoga mandata NIKADA NIJE ODRŽALA SASTANAK KOLEGIJA sa svojim zamjenicima. Bila je skrajnuta iz svih procesa odlučivanja, zaobilažena kad je god to bilo moguće. Takvu, u demokratskim institucijama uobičajenu praksu, poštivao je i prakticirao sa svojim zamjenicima čak prethodni gradonačelnik Abdulah Skaka, kojem se sudi za više krivičnih djela.

„U tri i pol godine gospođa Margetić je 49 bila na službenim putovanjima. To je Grad Sarajevo koštalo između 18 i 20 hiljada maraka“, nastavio je Deljković denuncirati dogradonačelnicu, koja, usput rečeno, nije prisustvovala jučerašnjoj sjednici Gradskog vijeća.

Vjerovatno su podatci koje je iznio Deljković tačni, što ne treba čuditi budući da je njegova majka Amina Deljković, bila bliska suradnica bivše gradonačelnice Benjamine Karić. Dakle, tokom skoro 4 godine mandata dogradonačelnica Margetić  je na službena putovanja godišnje trošila oko 5 hiljada KM godišnje: toliko iznose dvije mjesečne plaće direktora Deljkovića u JP „Olimpijski bazen“. 

Na tvrdnje Anje Margetić o nezakonitostima bivše gradonačelnice Karić, Vedad Deljković je odgovorio advokatsko-legalistički: „Ako ih nije prijavila, zna ona, čini krivično djelo“. Da li su Deljković  kao općinsko-gradski vijećnik, a pogotovo njegova majka Amina ikada njenog šefa Abdulah Skaka prijavili organima gonjenja nakon što je bivši gradonačelnik zaposlio preko noći četvoro svojih savjetnika što je bilo iz aviona vidljivo sumnjiv aranžman zbog kojeg (pored ostalih nepočinstava) sudski odgovara? Bila je gospođa Amina prije prelaska u Gradsku upravu i desna ruka Ibrahima Hadžibajrića u Starom Gradu, ali, hajdemo vjerovati da u tom periodu ovaj optuženik za suradnju sa mafijaškim klanovima, radio pošteno i po zakonu.

Osvrnuo se Deljković i na nedavnu izjavu dogradonačelnice Anje Margetić da će po isteku mandata napustiti Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. „Baš zahvaljujući politici odlučila sam da napustim Bosnu i Hercegovinu, da idem da živim na  jednom mjestu gdje nema nacionalizma“, oporo je najavila Margetić.

Rekla je to u istom danu kada je Gradsko vijeće još jednom odbilo da glasa za nju kao v.d. gradonačelnicu Sarajeva, što joj po Statutu te institucije pripada.

NOVI LIDERI SARAJEVA

„Ja ne vidim razlog da je to zbog neke neprincipijelnosti, zato što je neko ugnjetava što ona nije Bošnjak“, kazao je Vedad Deljković. On na kraju nije mogao obuzdati podlo sladostrašće zbog Margetičkine najave da će napustiti rodni gad i  zemlju koju je, pored ostalog, predstavljala na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992.godine.

„Želim joj svaki hajr, da nam ostane tamo (podvukao S.A.) ali bih volio isto tako da i drugim nebošnjacima bude teško kao gospođi Margetić“, cinično je poentirao bivši SDA-ovac, čija je kompletna uža i šira familija godinama prikačene na budžetske izvore.

Vedad Deljković, kao jedan od simbola i simptoma nove, ne može se baš reći „mlade“ generacije bošnjačkih političara u Sarajevu vjeruje da to što (krajnje rijetki) „nebošnjaci“ u Sarajevu obnašaju poneku, makar i marginalnu javnu funkciju jeste pokazatelj velikodušnosti i tolerantnosti većinskog naroda kojem one predstavljaju. Odnosno da je Anja Margetić da funkcije došla milošću Deljkovića, Čengića, Škaljića i ostalih čaršijskih uhljeba, a ne slovom zakona i obaveza koji iz njega proističu.  Ta je minderska bratija prethodno ponizila i odbacila Bogića Bogićevića, pa osmislila i provela prevaru sa „ostalom“ Benjaminom Karić kao gradonačelnicom. Njima je sasvim normalno, dapače, poželjno im je da za dogradonačelnika izaberu predsjednika Medžlisa islamske zajednice u Rogatici (nedavno teško poraženog na općinskim izborima u Novom Gradu“), ali ne i da izglasaju za  prvog čovjeka grada nekog ko nije iz njihovog nacionalno-uhljebskog  tabora.

Oni su u međuvremenu promiješali političke stranke, napustili stare i prigrlili nove lidere, a da ništa suštinski bitno nisu napustili, niti promijenili: eno ih na čelnim funkcijama u Starom Gradu, prave društvo svojoj  idealnoj „nebošnjakinji“ Benjamini Karić. I, pri tom, sa nedovoljno prigušenim merakom žele da oni koji se gnušaju nad njihovim licemjernim, plitkim, nepotističkim politikama, odustanu,  što prije odu negdje daleko i da tamo ostanu…    

(S. AVDIĆ)