Srbija i Hrvatska se o malo čemu mogu složiti. Ali kada su velikodržavne aspiracije u pitanju, tu složnost odavno postoji! I Beograd i Zagreb tu odlično funkcioniraju. To se vidjelo i jučer, tokom posjete premijera Kosova Albina Kurtija Bosni i Hercegovini. 

Dok se on sastajao sa zvaničnicima u Sarajevu, Banju Luku je "hodočastio" Andrej Plenković, premijer Hrvatske. Glavni "event" bio mu je sastanak s Miloradom Dodikom. 

Koliko je taj događaj imao "nivo" moglo se vidjeti i u momentima kada je premijer Hrvatske (NIKAKO HRVATSKI PREMIJER, KAKO GLUPANI U BH. MEDIJIMA STALNO ISTIČU!) odgovarao na novinarska pitanja, a Dodik mu upadao u riječ šegačeći se s novinarima.

Je li Plenković htio zasjeniti posjetu Kurtija Sarajevu nije ni bitno. A nije ni uspio! Upada u oči da hrvatski predstavnici vlasti nisu imali susrete s premijerom Kosova. 

Oni to mogu objasniti "prethodno preuzetim obavezama" i naredbom Dragana Čovića da se svi "nacrtaju" u Banjoj Luci. I bili su tamo. Kao statisti. Hrvatska se više ni ne truditi sakriti velikodržavne aspiracije. I ambicije da šefuje u regionu.

Dok se busa u prsa da je "veliki prijatelj Bosne i Hercegovine na njenom evropskom putu", ona sasvim jasno stavlja do znanja kako ne samo to putovanje, koje još formalno nije ni počelo, treba izgledati - onako kako kaže Dragan Čović. A on je odavno u bratskom zagrljaju s Miloradom Dodikom. I jako mu je drago odletiti do Aleksandra Vučića.

Aspiracije Hrvatske ne trpi samo Bosna i Hercegovina. Hrvatska je na putu da efektivno blokira put Crne Gore u EU. I to će se desiti. Zvanični Zagreb ima i izgovor - nekakvu deklaraciju usvojenu u Skupštini Crne Gore. A ona je napisana u Beogradu. O čemu je Srbija blagovremeno i detaljno izvijestila Hrvatsku.

Crna Gora predvodnica je evropskog puta država zapadnog Balkana. Ona bi trebala i formalno zatvoriti sva poglavlja, nakon čega slijedi proces prijema.

Da Crna Gora uđe u EU prije Srbije!? To je šamarčina Beogradu teža i od samog izlaska iz nekadašnje Savezne Jugoslavije - krnje tvorevine u kojoj je Crna Gora, kao "mlađi konstituent" tavorila 20-ak godina. 

Na ulazak ove države u EU prije Srbije ne gleda blagonaklono Viktor Orban. I on je već upozorio Brisel da to neće dopustiti. To što Srbija nazaduje na svom evropskom putu, nije ga briga. Nazaduje i Mađarska! Ali je u EU! Jeste da trpi sankcije Brisela, ali je u EU!

No, Orban se nema "za šta uhvatiti" (u Crnoj Gori ne živi "mađarskog življa mnogo", da parafraziramo osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Ali ima Hrvatska! Ona će s zadovoljstvom odraditi prljavi posao Vučića i Orbana. 

Da nije tako, ta imbecilna rezolucija mogla bi se iskoristiti sasvim suprotno - za dodatno ubrzanje ulaska Crne Gore u EU. 

Da nema dila Beograda i Zagreba, Hrvatska bi baš time adekvatno odgovorila na provokacije Beograda. Jer, ulazak Crne Gore u EU, kako već napisasmo, bila bi i treba biti zaslužena šamarčina zvaničnom Beogradu!

Ovako, Plenković radi za Beograd, nadajući se da će mu u krilo pasti barem polovina Bosne, a i poveći komad Hercegovine.

Jes da će time rakete Srbije opet biti nadomak Zagreba, ali stvaranje "velike Hrvatske" mu djeluje primamljivije. O ratu s Beogradom će razmišljati kasnije... 

(Politički.ba)