U znanju smo ponovo ispod prosjeka. Pokazali su to rezultati međunarodnog istraživanja trendova u znanju matematike i prirodnih nauka. Učenici iz Bosne i Hercegovine, u ovom istraživanju, sudjeluju po treći put, i najgori su u regionu. Poražavajuće je što ovi rezultati nisu alarm za nadležne, prenosi Federalna.ba.

Da investiranje u obrazovanje donosi najbolje kamate - svima je jasno, osim nama. Najbolje o tome svjedoče objavljeni rezultati Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovnje po kojim samo jedan posto učenika u Bosni i Hercegovini ostvaruje rezultat u naprednoj referentnoj vrijednosti iz matematike, dok tu istu vrijednost iz prirodnih nauka doseže 0% učenika. Takva postignuća pozicioniraju nas daleko ispod prosjeka TIMSS skale, a razlika jeste statistički značajna i krajnje zabrinjavajuća.

„Zadatak iz matematike je bio: Nina hoda stazom u parku koja je predstavljena u kvadratu linijama, mrežama. Zadatak je bio da kažu da u parku postoji još jedna paralelna staza koja prolazi kroz zvjezdicu koja je označena. Učenici su samo trebali povući paralelnu liniju. To je uradio 1% učenika u Bosni i Hercegovini. To je ono što je, kada se prevede na običan jezik, zabrinjavajuće“, ističe Namir Ibrahimović, član centra za Obrazovne incijative Step by step.

„Mi smo se, kao, iznenadili? Ne mogu da vjerujem da radimo isto, a nadamo se uvijek drugačijem rezultatu. Pa, to je, valjda, odlika gluposti. Suštinski, imali smo jedno slično testiranje - testovi su pokazali nešto drugo: neimanje kritičkog stava, kongitivnosti. I onda sad očekujemo neku njihovu kognitivnu spoznaju matematike i prirodnih znanosti - to je, valjda, još teže“, govori Vedran Zubić, profesor u Gimnaziji Dobrinja.

Prvo istraživanje ove vrste obavljeno je 2007. godine, drugo 2019. i oba su donijela skoro identične poražavajuće podatke. Iako rezultati jesu loši, to nije najveći problem.

„Najveći problem je što nadležne obrazovne vlasti ništa ne urade čak i kada Bosna i Hercegovine, a to je rijetko, učestvuje u međunarodnim istraživanjima. Apsolutno se ne mijenjaju nikakve obrazovne politike kojih, usput rečeno, i nema. Dakle, niti se kreiraju nove stvari niti se neko zabrine za ovo“, ističe Ibrahimović.

„Roditelji kao poreski obveznici trebaju se zapitati u šta ulažu, da pitaju o tim reformama, da pitaju za odgoj i obrazovanje, a ne da pitaju samo za ocjene“, dodaje Zubić.

„Kurikularna reforma i sve ovo što se provodi u Bosni i Hercegovini, očito, nije dovoljno da bismo postigli neke rezultate, da bismo bili priznati na međunarodnom tržištu rada. Naravno, očekujemo od nadležnih da će poduzeti hitne i konkretne mjere“, poručuje Elma Dizdarević, predsjednica Upravnog odbora Vijeća roditelja Kantona Sarajevo.

Čine se da je ad hoc stalna praksa djelovanja nadležnih institucija dokaz o tome koliko dajemo na važnost rješavanja ovog problema, s ciljem uspješnijeg obrazovanja. Nedostatak volje za konrektnu javnu raspravu o ovoj temi može biti tumačen kao simptom svjesnog zataškivanja i izbjegavanja odgovornosti, sve dok jednom ne bude prekasno.