Pad diktatorskog režima Bashara al-Assada u Siriji svjetska je vijest broj 1. Sirijski pobunjenici jučer su u Damasku objavili da je okončana 24-godišnja diktatorska vlast, a samo dan kasnije iz Kremlja su potvrdili da je al-Assad u Moskvi. Zanimljivo je da je Zapad pozdravio al-Assadov pad iako su ga svrgnule pobunjeničke snage u okviru koalicije Hayat Tahrir al-Sham (HTS) koje održavaju jake veze s ISIL-om i koje su SAD Turska, UN i nekoliko drugih zapadnih zemalja proglasili terorističkom organizacijom, a za hapšenje vođe ove grupe Abu Mohammadom al-Jolanijem SAD su ponudile nagradu od 10 miliona dolara. No, to je bilo prije al-Assadovog pada.

RUSIJI JE BITNA POMORSKA BAZA U SIRIJI

A šta će biti nakon toga pitali smo geopolitičkog analitičara Denisa Avdagića:

"Al-Assad je zaslužan za razaranje Sirije i gušenje demokratizacije zemlje koja je ugušena brutalno i za sankcije koje su paralizirale tu zemlju. Sirija je ovisila o pomoći izvana da bi se održao njen sistem, a tu pomoć su im pružili Rusija i Iran koji su imali i imaju i dalje interese da se tako postave. Rusiji je bila bitna njena pomorska baza u Siriji, a Iranu zbog spoja s Libanonom i svog glavnog posredničkog elementa u njihovom glavnom sukobu s Izraelom, a to je Hezbollah koji je bio jedna od okosnica očuvanja režima Bashara al-Assada i koji je u sukobu s Izraelom slomljen.

Zato nije čudno da su se povukli iz sukoba pogotovo uvidjevši da Rusija nije spremna nastaviti ono čime je održavala al-Assada – sustavno uništavanje kompletnih gradova koji su pružali otpor. Iz tog razloga ne iznenađuje slavlje diljem Evrope, prije svega od sirijskih izbjeglica koje su otišle iz te zemlje zbog tamošnjih događaja. Oni sada imaju priliku da se vrate, ukoliko će to biti sređena zemlja", kaže naš sagovornik.

Po pitanju Sirije, dakle, vlada umjereni optimizam uoči velikih promjena koje očekuju tu zemlju. Vrlo je moguće i ne bi bilo iznenađenje da se Siriji u imenu doda i naziv „islamska država“. Zapadu će u toj priči biti bitno da se poštuje volja građana Sirije i da se zaštite sve etničke i vjerske grupe koje u njoj žive, bez osvete i umanjivanja njihovih prava, a tu se prvenstveno misli na Kurde.

"Zato je Turska tu bila okosnica. Ona ne namjerava dopustiti spajanje kurdskih područja u Turskoj s onima u Siriji i vidimo da se tu već neke stvari odvijaju. U ovom momentu možemo spekulirati kakvo će ustrojstvo Sirije na kraju biti. Na kraju to može biti i spoj nekih međunarodnih pregovora ili unutrašnjih dogovora. Nažalost, sve dolazi sa zakašnjenjem od 13-14 godina kada je sve moglo biti zaustavljeno i spašeni brojni životi, a zemlja teško razorena. Krene li putem demokracije, ova resursima bogata zemlja može krenuti naprijed u čemu će im trebati međunarodna pomoć", ističe Avdagić.

SLIČNOSTI S NAGORNO-KARABAHOM

Bashar al-Assad je pao kada je izgubio pomoć izvana, prije svega Rusije. On sam nije imao nikakve šanse u većinski sunitskoj zemlji. Brzina razvoja situacije u Siriji podsjeća na situaciju kada je Azerbejdžana poprilično brzo i lako vratio Nagorno-Karabah u svoj ustavno-pravni poredak, uprkos garancijama Rusije.

"Vidimo da je puno nezadovoljstva u zemljama koje se smatraju ruskim „satelitima“. Nedavno su Rusi imali jednu situaciju u Abhaziji, odmetnutoj gruzijskoj regiji koja je odbila dopustiti ruskim državljanima da kupuju, prije svega, nekretninsku imovinu u Abhaziji. Ne treba zaboraviti na veliki otpor Ukrajine koji ne prestaje unatoč velikim žrtvama, a isto tako i Rusija ima ogromne gubitke u pokušaju da slomi Ukrajinu.

Rusija sa svojom ekonomijom i agresijom na Ukrajinu ne može podnijeti više otvorenih sukoba i na neki način se čini da splet događaja na Bliskom istoku koje je trebalo poslužiti kao odvraćanje pažnje, ne toliko Zapada, koliko SAD-a, a na kraju se svodi na to da SAD kao jedina stvarna globalna sila može podnijeti usmjerenje na više područja, za razliku od Rusije. Ne treba biti previše pametan kada se pogleda koliko su svi, pa i sama Rusija bili usmjereni na pitanje američkih izbora i realnost je da, ako će postojati taj multipolarni svijet u nekom doglednom vremenu, biće to odluka SAD-a, a ne nekakvih rastućih sila koje pokazuju da to zapravo u stvarnosti nisu", rekao nam je Avdagić.

AL-ASSAD KRENUO STOPAMA PORODICE MILOŠEVIĆ

Na kraju, ako nekoga zanima sudbina sirijskog diktatora i paralele s našim prostorom – jedno je sigurno, a to je da je al-Assad u Moskvi završio na isti način kao što je bilo i s porodicom Slobodana Miloševića.

"Oni su tamo da ostanu u Rusiju. Neka počne i al-Assad učiti ruski jezik, ako ga već nije savladao. A da je sa sobom ponio i neko zlato možemo biti uvjereni. Slobodana Miloševića je situacija preduhitrila, ali se Bashar al-Assad uspio izvući", kaže za "Slobodnu Bosnu" Denis Avdagić.

(D. Omeragić)