"Najnoviji događaji u Siriji mogli bi donijeti mnogo toga. Možda je ovo početak kraja tri ili četiri rata i slom tzv. osovine zla, ili novo mračno doba zbog kojeg će ponovno milioni izbjeglica pohrliti u Europu. Koje će se predviđanje obistiniti, vidjet ćemo za par dana", piše za Telegraph Tim Collins, bivši legendarni oficir britanske vojske, komandos SAS-a, vojni zapovjednik čiji je govor trupama u Kuvajtu, 2003. godine, u predvečerje savezničke invazije na Irak, obišao svijet, a čak ga je i predsjednik Bush jedno vrijeme držao u Ovalnom uredu Bijele kuće.

"Sudbina predsjednika Asada uvijek je bila usko povezana sa sudbinama mula u Iranu i Putina u Kremlju", započinje svoj tekst Tim Collins.

"Iranski režim ima svoje ljude u zemljama diljem Bliskog istoka te preko njih pokušava održati svoj oronuli režim i spriječiti budućnost da dođe. Šijitski mule financirali su i mentorirali Hamas, izrazito radikalnu sunitsku organizaciju, a zajednička im je mržnja prema Izraelu i Zapadu. Opskrbljivali su i podučavali hutiste u Jemenu i radikalne milicije u Iraku. Ali dragulj u njihovoj kruni subverzije oduvijek je Hezbolah: libanonska država u državi. Sirija je u tome bila ključni saveznik.

No u ponedjeljak je Asadov režim pao. Rusi su se bacili na hitnu evakuaciju svoje mornaričke baze u Tartusu i obližnje zračne baze.

Ovo je katastrofa za Putina. Tartus je već sada ili će uskoro biti okružen neprijateljima, a Bospor je zatvoren za ruske ratne brodove zbog rata u Ukrajini. Putinova invazija na Ukrajinu zatvorila mu je pristup Sredozemnom moru iz crnomorskih baza u Odesi i Sevastopolju – koje on više ne kontrolira – i Novorosijska. Ruski ratni brodovi sada mogu stići do Sredozemlja samo ako krenu s Arktika ili Baltika na dugo putovanje oko Europe preko Gibraltara. Novonastala ruska baza u Libiji sada je ozbiljno ugrožena.

Mule u Teheranu spremaju se reagirati već na prvi znak bilo kakvih prosvjeda, no za taj su haos sami krivi. Njihovo kockanje kojim su pokušali spriječiti stupanje na snagu Abrahamskih sporazuma između Izraela i umjerenih arapskih kraljevstava koji je posredovao Donald Trump, tako što su potaknuli Hamas na napad 7. oktobra prošle godine, dovelo je do uništenja Hamasa. To je također dovelo do uništenja vodstva njihovog najvažnijeg saveznika Hezbolaha i degradacije njihove vojne moći do te mjere da nisu bili u stanju pomoći režimu u Siriji. Unutar Sirije, iranske vojne snage – pakistanska Liwa Zainebiyoun i afganistanska hazarska šijitska Fatemeyoun – sada će bježati od pobunjenika. Narodne milicije koje sponzorira Iran u susjednom Iraku bit će nemoćne pred razumnim potezima iračke vlade da održi unutarnju stabilnost zatvaranjem svojih granica.

No ko su pobjednici svega ovoga? Pred turskim predsjednikom Erdoganom su i rizici i prilike. On nije Assadov prijatelj, a njegova ambicija da Turska dostigne značaj nekadašnjeg Otomanskog Carstva ide korak naprijed. No naprijed idu i ambicije kurdskih frakcija na jugu Turske‘" piše Collins te nastavlja: "Godine 2014. putovao sam u Irak kako bih savjetovao kurdsku regionalnu vladu suočenu s usponom Islamske države. U to sam vrijeme vidio priliku da se oformi savez kurdskih frakcija u Iraku, Iranu i Siriji kako bi se stvorila kurdska zona kontrole od iranskih planina do Sredozemnog mora - potencijalno s lukom Tartusom i neovisnim izlazom za njihovu naftu. To bi i Zapadu i Izraelu dalo pouzdanog saveznika u regiji. Danas je to moguće, ali je ometeno unutarnjim sukobima i osobnom ohološću raznih kurdskih vođa.

Izrael je jasno dao do znanja da ne bi želio intervenirati u Siriji, ali kontrast između benignog režima u Siriji u najboljem slučaju i radikalnog islamskog režima u najgorem slučaju tema je za razmišljanje. U Libanonu će biti još više nemira. Postoji mogućnost da se riješi Hezbolaha, ali postoji rizik i od novog građanskog rata između sunitskih i šijitskih skupina.

Rizici i prilike koje se nude su povijesni. S obzirom na slabost Bidenove administracije u odlasku, malo je vjerojatno da će SAD zgrabiti potencijalne dobitke, ali s Trumpovom administracijom koja nastupa za samo nekoliko tjedana prilike su velike.

Trump bi mogao iskoristiti situaciju u Siriji za promicanje svojih regionalnih interesa, kao i za postizanje mira u Ukrajini. On će se zalagati za pad režima u Iranu, kao i nositi s posljedicama takvog razvoja događaja. Ovo bi moglo biti vrijeme da se osnaže umjerene snage u Iraku kako bi se stvorio novi stabilan i utjecajan partner. U Iraku ima pojedinaca s državničkim potencijalom kao što je savjetnik za nacionalnu sigurnost, dr. Saifaldin Al Darraji, sposoban za promicanje iračkih nacionalnih interesa i regionalnog utjecaja.

Ono što je sigurno je da je rat u Siriji u posljednjoj etapi, pa tako i ratovi u Gazi i Libanonu. Obje bi strane mogle uskoro tražiti prekid vatre u Ukrajini. Budućnost hutista u Jemenu sada je također dvojbena s obzirom na to da će se režim u Teheranu možda promijeniti.

Nadolazeće sedmice bit će ključno doba koje će povjesničari budućnosti proučavati sa zanimanjem. Mi to proživljavamo", zaključuje Collins.