Franjo Tuđman koji je preminuo na današnji dan prije 25 godina bio je centralna politička ličnost u Hrvatskoj u vremenu raspada Jugoslavije i rođenja moderne Hrvatske. Premda po struci historičar, Tuđman je bio vojni oficir, upravitelj, predsjednik i političar te osnivač najpoznatije stranke u recentnoj hrvatskoj historiji, HDZ-a. Odigrao je ključnu ulogu tokom raspada bivše države te postao prvi hrvatski predsjednik.

Mladi Tuđman kao gorljivi komunist

Tuđman je rođen u Velikom Trgovišću 1922. godine u velikoj porodici. Pohađao je školu u Zagorju, a poslije je doma pomagao porodici. Njegova majka bila je prakticirajuća katolkinja, dok je otac zastupao antiklerikalni stav po uzoru na Stjepana Radića. Franjo Tuđman već je tokom srednje škole pokazivao zanimanje za politička događanja, a upoznao je i Vladka Mačeka kada mu je bilo 15 godina.

Iako je otac bio podržavatelj HSS-a, Franji su se više sviđali komunizam i ideje koje su zastupali socijalisti. 1940. godine on je uhapšen s grupom komunista koji su slavili godišnjicu Oktobarske revolucije.

1942. godine već je bio dio partizanskog pokreta te objavljivao članke i pamflete koji su pozivali na revoluciju i ustanak protiv okupatora. Tokom građanskog rata u Jugoslaviji izgubio je mlađeg brata Stjepana, a otac i još dvojica braće jedva su preživjeli boraveći u koncentracijskim logorima.

General Tuđman

Nakon rata Tuđman je gradio vojnu karijeru. Do 1953. godine radio je kao niži oficir, da bi onda postao šef Ureda za odbranu, a 1959. godine dobio je titulu vrhovnog generala u jugoslavenskoj vojsci.

Ipak, rad u vojsci brzo mu je dosadio, pa ju je 1961. napustio i počeo je predavati. 1963. godine postao je profesor na FPZG-u, gdje je predavao modernu historiji. Njegova interpretacija domaće historijeod 1918. do 1939. godine nije odgovarala vlastima, stoga mu je pozicija profesora bila klimava. Tuđman je tada odlučio doktorirati i nastavio je raditi kao profesor.

Franjo Tuđman 1960. godine (Foto: Arhiva)

Hrvatsko proljeće i skretanje od komunizma

U vrijeme Hrvatskog proljeća Franjo se priključio pokretu i uhapšen je, no Tito je osobno zatražio da ga se poštedi velikih kazni. Prema nekim izvorima, isto je učinio i Miroslav Krleža. Tuđman se od Proljeća sve više okretao nacionalnim idealima te napuštao socijalističke postulate, smatrajući ih zastarjelima.

Takva razmišljanja bila su poduprta događanjima u 80-ima, poglavito nakon Titove smrti i recesije koja je uslijedila. Rastuće nezadovoljstvo među jugoslavenskim narodima najavljivalo je novi sukob, a Franjo je 1989. godine osnovao Hrvatsku demokratsku zajednicu, kojoj je cilj bio stvaranje autonomne Hrvatske. Neovisnost je također bila ideja, no Franjo je bio oprezan, znajući da je to velik pothvat koji se ne može tek tako ostvariti.

HDZ i 90-e

Kada su se početkom 90-ih organizirali prvi višestranački izbori u Hrvatskoj, Franjo je uključio svoj HDZ u utrku te pobijedio, osvojivši preko 60% mjesta u saboru. Nova politička situacija u zemlji postajala je sve napetija, a mnogi srpski mediji optuživali su Tuđmana i HDZ da pokušavaju oživjeti NDH te tako plaše Srbe u Kninu i ostatku Hrvatske.

Uskoro je započeo Domovinski rat, a Franjo Tuđman profilirao se kao vođa nove, neovisne Hrvatske. On i njegovi vojni savjetnici organizirali su odbranu Hrvatske, borili su se za njeno priznanje vani te organizirali rekonkvistu hrvatskog teritorija 1995. godine kroz Bljesak, Oluju i druge operacije. 

Tuđman u Kninu, august 1995.

Vođa UZP-a

Dok je u svojoj Hrvatskoj vodio otpor srpskoj agresiji i velikosrpskim ambicijama, Tuđman je radio na podjeli Bosne i Hercegovine po etničkim linijama kao plod dogovora sa Slobodanom Miloševićem u Karađorđevu. 

Tuđmanove intencije da podijeli susjednu Bosnu i Hercegovinu dokazao je i Haaški tribunal i na 111 godina zatvora osudio šestoricu ratnih vođa marionetske marionetske Herceg-Bosne.

A na čelu udruženog zločinačkog pothvata, prema presudi, bio je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koji je s liderima Herceg-Bosne dogovorio etničko čišćenje Bošnjaka s teritorija BiH kojeg su smatrali hrvatskim.

Franjo Tuđman, Gojko Šušak (hrvatski ministar obrane), Janko Bobetko (Glavni stožer HV), Mate Boban (predsjednik tzv.Herceg-Bosne), Jadranko Prlić, Slobodan Praljak i ostali su postigli međusobni dogovor u kojem su se organi i strukture ljudstva HVO-a (Hrvatskog vijeća obrane) koristili za zajednički zločinački cilj, naveo je predsjedavajući sudija Jean-Claude Antoanetti.

Nakon rata

U modernoj i nezavisnoj Hrvatskoj Franjo se fokusirao na unutarnja pitanja, pokušavajući državu odvući od socijalističkih prevrednih praksi prema onoj kapitalističkoj. To je dovelo do teških kritika na račun HDZ-a jer je ispalo da su najbitnije i najmasovnije kompanije prešle u ruke HDZ-ovih prijatelja, obično ljudi koji nisu bili kompetentni za takve pozicije.

Tuđman je ostatak 90-ih vladao Hrvatskom kao predsjednik te držao sve poluge vlasti u svojim rukama. Mnogima se nije svidjelo što država unatoč najavljenom novom, kapitalističkom sistemu i dalje ima svoje prste baš u svemu. Ta su nezadovoljstva rezultirala masovnim demonstracijama 1996. godine za Radio 101, kada su ga vlasti htjele ukinuti.

Tuđman je od 1993. godine bolovao od raka. U novoj, nezavisnoj Hrvatskoj nije imao puno vremena da provodi svoje planove. Zadnji put se u javnosti pojavio 1. novembra 1999., a umro je 10. decembra iste godine. Pokopan je na Mirogoju u Zagrebu. 

(SB / Index.hr)