Dok se predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović svako malo poziva na majorizaciju i ugroženost Hrvata u BiH, iz te stranke često spominju ravnopravnost konstitutivnih naroda i ravnomjerno učešće u organima vlasti prema popisu stanovništva iz 1991. godine, kako nalažu Ustav i zakoni.

I premda je Hrvata 1991. godine bilo znatno više nego 2013. godine (17.38% naprema 15,4%), to se prema trenutnoj zastupljenosti hrvatskog naroda u institucijama vlasti na svim nivoima ne bi reklo.

Primjer jedne takve “majorizacije”, ali u korist Hrvata moguće je plastično prikazati na primjerima općine Kakanj, te gradova Stolac i Čapljina.

Na nedavno održanoj konstituirajućoj sjednici Općinskog vijeća Kakanj za novog-starog predsjedavajućeg imenovan je Slaven Katičić (HDZ), jedini vijećnik ove stranke koji navedenu funkciju obavlja od 2012. godine.

U ovoj općini HDZ je u koaliciji sa SDA, SDP-om, NiP-om i vijećnikom nacionalne manjine Roma.

Statutom Općine Kakanj propisano je da predsjedavajući svoju dužnost obavlja profesionalno, te da on i općinski načelnik ne mogu biti iz reda istog konstituvnog naroda.

Na prava i obaveze koje se odnose na radno-pravni status predsjedavajućeg Općinskog vijeća primjenjuju se opći propisi o radnim odnosima, kolektivnim ugovorom i drugim podzakonskim aktima kojima se uređuju radni odnosi.

To znači da predsjedavajući OV Kakanj ima plaću i pripadajuća primanja iz radnog odnosa, što u ovom slučaju iznosi oko 3.000 KM bruto.

Ista je situacija u Gradskom vijeću Grada Zenica, gdje je odredbom Statuta regulirano da “predsjedavajući može funkciju obavljati i profesionalno u periodu trajanja mandata, o čemu odlučuje Gradsko vijeće”.

S druge strane, Bošnjaci su tek nakon osam godina imenovani na pozicije predsjedavajućih u gradskim vijećima Stoca (SDP) i Čapljine (SDA), iako je to zagarantirano Ustavom FBiH i statutima ovih gradova, jer gradonačelnik i predsjedavajući ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda.

No, za razliku od Kaknja, u ovim gradovima predsjedavajući funkciju obavlja “volonterski”, odnosno bez plaće i naknade mimo vijećničke naknade.

No, o ovakvim slučajevima Čović i njegovi medijski jurišnici šute kao zaliveni...