O sprezi politike i sporta napisani su doktorati, traktati i magisteriji, da o medijskim napisima i ne govorimo. Kao najveća floskula zvuči rečenica tipa „kako sport mora biti odvojen od politike”. Napose u zadnje vrijeme, makar sport bez politike nikad nije mogao, kao ni politika bez sporta.

U toj ulozi sporta navijači, velike skupine ljudi privrženi jednom klubu, alii jednoj ideologiji imaju odlučujuću ulogu. Politika im podilazi; iz više razloga. I kao svojim glasačima, ali i kao svojim zaštitnicima. O tome najviše zna, ili misli da je znao, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

I sam nekad navijač koji se i danas hvasta kako je bio među navijačima Crvene zvezde u Zagrebu 13. maja 1990. godine, poticavši i uzrokovavši nerede, pa se dvoboj zagrebačkog i beogradskog kluba uopće nije odigrao, Vučić je tokom svoje turbulentne vlasti najveću podršku imao baš kod navijača Crvene zvezde, koji su doslovce slovili kao njegova zaštitarska služba.

Navijači protiv njega

Uostalom, nisu jednom ti „navijači” čak i fizičkim nasiljem upropaštavali proteste Vučićevih suparnika. Ovih dana Beograd gori. Na desetine hiljada demonstranata pridružilo se studentima i srednjoškolcima u namjeri da Vučiću ubrzaju odlazak s vlasti. Cijeli niz skandala u životu Srbije, od kojih je onaj zbog urušavanja nadstrešnice u Novom Sadu prilikom čega je poginulo 15 ljudi bio okidač, svalio se na leđa predsjednika Srbije. Koji se sad koprca i gleda kako da se što bezbolnije izvuče od mase na ulicama.

Mnogi su mu kao zadnje uporište vidjeli baš navijače Crvene zvezde, zato je toliko bilo šokantno ponašanje publike na utakmici košarkaške ABA lige Eurolige između Crvene zvezde i Partizana.

“Vučići pederu”, orilo je beogradskom Arenom. Odmah se oglasila i Vučićeva medijska podrška, ističući da na košarkaške utakmice ne dolazi ultras skupina „delija”. To što je dvoranom orilo 15 tisuća grla protiv Vučića ispada, kao nevažno.

Znak da se nešto ‘kuha’?

Nema kome nije naštetilo koketiranje s navijačima, izgleda da se to dogodilo i samom Vučiću. Koji ih je tako besprizorno znao zagovarati, sjećamo se čak i Vučićevih opravdavanja postupaka navijača Crvene zvezde koji su ispred ulaza na sjevernu tribine postavili i – tenk! Mnogi su se valjali od smijeha kada je ustvrdio da se i nogometaši Arsenala zovu – „topnici”.

No, „navijači” ne pamte dugo. Očito je masovan studentski pokret zainitrigirao i publiku s tribina. Biti će interesantno vidjeti hoće li se bijes s tribina dalje prelijevati na ulice, pa čak i do ultras navijača Crvene zvezde, do skupine „delija”.

“Tko se mača lati od mača i strada”, poslovica je koja se upotrebljava na ovim prostorima. Koketiranje s navijačkim skupinama koji su postali specijalnost nekih političara uglavnom završe debaklom. Pritisak javnosti u Srbiji na predsjednika Vučića odlikuje se i masovnošću i ogorčenjem.

No, nemojmo se zavaravati. Očito postoje dvije Srbije, jedna Vučićeva i druga, ona proeuropska i taj sudar dvije struje je zaista silovit. Nije opasan samo po Vučića, nego i po cijelu zemlju. Nema sumnje da se na događaje u Srbiji gleda pomno i u Evropi i u SAD. Srbija još nije decidirano odlučila hoće li se okrenuti istoku ili zapadu, a najveći ceh plaćaju građani.

(Dnevno.hr)