TAJNI ŽIVOT GORANA BREGOVIĆA: "Dvoje ljudi je stradalo zbog mog posjeda u Hrvatskoj"

Stekao je svjetsku slavu i veliko bogatstvo, a sada se prvi put javno prisjetio svog djetinjstva i skromnog života

  • Estrada

  • 13. Jan. 2025  

  • 0

Legendarni Goran Bregović na muzičkoj sceni je već više od 50 godina, stekao je svjetsku slavu i veliko bogatstvo, a sada se prvi put javno prisjetio svog djetinjstva i skromnog života, ali i strašne situacije zbog koje je sad vlasnik vinograda. Otkrio je i ko mu je kupio prvu gitaru, piše Dnevno.hr.

“Mislim da očevi nisu potrebni u životu, ne zna se tačno zašto, a danas to malo bolje razumijem. U mom odrastanju otac je bio nevidljiv, ali samim tim što je bio prisutan, morao je biti uzor”, započeo je svoju priču Bregović, istaknuvši da mu je otac bio dobar uzor i dodao da je, nažalost, bio i alkoholičar.

Zato se razveo od mame. Tako je propala velika ljubav. Imao sam deset godina, moj mlađi brat pet. Kad čovjeku umre majka, to je velika katastrofa. Jer, ona je netko koga volite svaki dan. Tvoj otac ti nikada ne povjerava svoje osjećaje na takav način. A kada on umre, zapravo počinjete preispitivati ​​svoj odnos s njim”, rekao i priznao da postaje sve sličniji ocu.

Foto: Zeljko Hajdinjak/CROPIX

‘Volio bih umrijet poput oca’

Što sam stariji, sve više sličim ocu. Kad je otišao u penziju, otac se vratio u svoje zagorsko selo, Sveti Petar Čvrstec. Prvih pet-šest godina nije htio uvesti struju u kuću. Čak ni vodu. Pa nije htio. Kad dođeš kod njega, moraš razgovarati, a nema TV-a. Inače, u tom selu on je bio jedini koji je otišao u partizane, ostali su bili u domobranima. Mama ga je uvijek zezala kako je otišao u partizane jer su tamo bile bolje cure. Seoski pop ga je u šali nagovarao da ne odlazi iz sela, da ostane i umre s njima jer nemaju ni jednog partizana na groblju. Kuća mu je bila malo izvan sela, u jednom šumarku. Sjećam se da sam jednom, vraćajući se s turneje, iznenada svratio kod njega; Nisam se ni mogao javiti na telefon. Pao je već mrak. Pričao sam i provirio kroz prozor. Otac je sjedio za stolom, upalio tranzistor i pjevao. Sam. Zasvira pjesma, a on pokupi one seljačke četvrtine i petice. Ponekad bi sa svojim seljacima svirao violinu. Često tako razmišljam o sebi. Mogu zamisliti”, rekao je i dodao da kada razmišlja o svom ocu, shvati da bi volio jednu stvar.

"Volio bih umrijeti poput njega. Otišao je sretan, lagan. I ispunio je želju seoskog svećenika. U tom selu Sveti Petar Čvrstec kod Križevaca. Naslijedio sam vinograd, ali nikad nisam imao vremena za proizvodnju vina. Dobio sam ga od rođaka koji su jedno vrijeme čuvali očev vinograd. Od tih hiljadu litara stotinjak je građevinski materijal, a ostalo domaći materijal koji se reže kiselom vodom. Seljaci su voljeli očevo vino. Kad mi je otac umro, dogovorio sam se s bratićem da čuva vinograd. Htio sam nastaviti. Zbog mog oca. Moj bratić je počeo raditi i poslao mi zgradu, a ostalo je zadržao za sebe, takav je bio dogovor. Nakon pola godine me nazvao i rekao da ne može dalje. Žena mu se pokušala ubiti, bacila se pred vlak i to je to. Otišao sam u selo da vidim tu ženu. Vlak joj je otkinuo ruku. Kao bivši student filozofije koji je postao profesor, krenuo sam razgovarati o smislu života sa ženom koja se prije nekoliko dana pokušala baciti pred vlak. Govorio sam o djeci, o porodici. Svako jutro se budim u četiri ujutro, radim do večeri i ništa ne stignem. Ne stižem nikamo. To je bilo sve što je rekla. Dakle, što ćeš reći nekome tko ti tako nešto kaže? Otišao sam. Rođak mi je ubrzo javio da se njegova supruga u sljedećem pokušaju uspjela ubiti. Objesila se. Više nije imalo smisla tražiti od njega da mi čuva vinograd. Pronašao sam još jednog, ali je nakon šest mjeseci dobio rak grla i umro. E, onda sam sjeo i napravio računicu: cijelo selo ima dvadeset kuća, a ja sam zbog tog vinograda uspio ubiti dvoje ljudi u nepune dvije godine. Bolje da to ostavim na miru, pa kad odem u mirovinu, sam ću to riješiti”, rekao je Bregović.

Priznao je da sebe vidi kako se vraća u to Zagorsko selo: “Mogao bih, da. Ovdje u Beogradu sam organiziran na sličan način: imam svoju baštu, svoju mahunarku, paradajz, mrkvu. Ukratko, gotovo poljoprivredni proizvođač! Moj vrtlar je iz Hercegovine, pa sadi i uzgaja povrće. Evo, danas jedemo raštan. Ravno iz mog vrta! Tako je i moj otac počeo saditi rajčice na balkonu. Majka mi je umrla ranije, dok sam bio u vojsci. I ona je iz Hrvatske, iz Virovitice. Njezini Perići potječu iz sela Kazanci, na granici Crne Gore i Hercegovine. Moj djed je bio iz Soluna i nakon Prvog svjetskog rata dobio je kao nagradu nešto zemlje u Slavoniji. Kolonisti. Iz zavičaja su donijeli i ime sela Čemernica. Predivno! Tako strašna imena selima mogu dati samo Crnogorci i Hercegovci. Kad je počeo Drugi svjetski rat, djed je otišao u partizane, a baka, dva strica, teta i moja majka odvedeni su u Jasenovac, gdje su ih na vratima logora razmijenili za neke zarobljene Nijemce. Onda su stigli u Srbiju i baka je cijeli rat uzdržavala djecu švercom duhana iz Hercegovine. Ona je iskočila iz voza prije nego što je ušao na beogradsku željezničku stanicu”, rekao je Bregović, a prenosi Kurir.

Prisjetio se i priče o tome kako su se upoznali njegovi roditelji: “Otac je nakon rata ostao u vojnoj školi, u vojsci i tako su završili u Virovitici. Kasnije je moj otac dobio prvo zaposlenje u Sarajevu, u vojnoj školi, gdje je predavao balistiku. Kad su se razveli, preselio se s mojim mlađim bratom u Livno. Tu je bio zapovjednik vojarne. Nakon razvoda ostalo sam u Sarajevu s majkom, iako sam svako ljeto išao kod oca i brata u Livno. Kasnije se brat doselio kod mene u Sarajevo. Tamo je studirao. A mama je pomogla u stvarima koje druge majke možda ne bi učinile. Primjerice, kupila mi je prvu gitaru. Iako smo živjeli skromno, moja je majka imala visoke uzore: primjerice, uvijek je voljela kako se oblači Jovanka Broz i nosila je punđu poput nje”, zaključio je Bregović.

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...