Naftna industrija Srbije zbog većinskog vlasništva koje u njoj imaju ruske kompanije našla se na udaru američkih sankcija, što je otvorilo pitanje njenog daljeg normalnog funkcionisanja.

Zvanični Beograd rješenje vidi u izlasku Rusa iz vlasništva, dok se sama Moskva o tome ne izjašnjava. Jedna od brojnih nepoznanica u ovoj političko-finansijskoj jednačini je i koliko bi Srbiju koštalo da otkupi vlasnički udio koji je prodala davne 2008. godine, naravno, pod uslovom da Rusija pristane da ga proda. Procjene su da ruski udio vrijedi od 600 miliona do više od milijardu eura, piše Nova.rs.

Srbija, kako je naveo predsjednik države Aleksandar Vučić, ima rok do 25. februara da reši pitanje udjela ruskih kompanija u Naftnoj kompaniji Srbije. Najveći akcionar je “Gaspromnjeft”, koji drži 50 posto vlasništva kompanije, dok 6,15 posto pripada njegovoj krovnoj kompaniji “Gaspromu”. Država Srbija je vlasnik 29,87 posto kapitala, dok je u vlasništvu malih dioničara 13,98 posto kompanije. Pošto su Amerikanci Vučića, kako je sam prenio, upozorili da će se NIS spasiti sankcija samo u slučaju potpunog izlaska Rusa iz kompanije, jasno je da će Beograd morati da ozbiljno odriješi kesu. Međutim, koliko je to konkretno novca, niko se ne usuđuje da prognozira.

Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

Nenad Gujaničić, berzanski analitičar u brokerskoj kući “Momentum sekjuritiz”, objašnjava za Nova.rs da je trenutna cijena cijelog NIS-a na berzi preko milijardu eura, pa po toj računici ruski dio ne bi trebalo da ide ispod 600 miliona eura. Međutim, dodaje da tu procjenu treba uzeti sa rezervom, jer naša berza nije razvijena i cijena na njoj nije pravi reper vrijednosti. Upozorava i na još jedan važan element u kalkulaciji koliko bi Beograd trebalo da plati Rusima.

Premija na kontrolni paket

Naime, kada se prodaje kontrolni paket u nekoj kompaniji, što bi bio u slučaju ruskog vlasništva u NIS-u, plaća se i izvjesna premija na berzansku cijenu.

“Na našoj berzi koja nije mnogo razvijena, kada se preprodaje kompanija, obično slijedi dosta veća premija nego što je uobičajeno. Ona zavisi od više faktora, kao što su okolnosti prodaje i interesovanje kupaca… Da recimo, Gasprom dobrovoljno prodaje svoj dio u regularnim uslovima, da raspiše tender i da se tu javi više kupaca, vjerujem da bi cijena bila dosta veća nego na našoj berzi, možda dva, pa i dva i po puta. U nekim normalnim okolnostima Rusi bi vrlo vjerovatno mogli da traže 1,2 milijardi eura, pa i znatno više za svoj dio”, procjenjuje Gujaničić.

Foto:Medija centar Beograd

Na cijenu utiče, prema njegovim riječima, i činjenica da su “naftni biznisi poslije korone imali niz dosta dobrih poslovnih godina, te kompanije trenutno su izuzetno likvidne, imaju dosta novca i u regularnim uslovima bila bi velika jagma da se kupi jedna od njih”.

NIS u odnosu na druge svemirski brod

“Problem je što nam nisu na raspolaganju sve činjenice. Ne znamo kako će ići ti pregovori između srpske i ruske strane, ne znamo ni sve detalje u vezi sa sankcijama koje je američka administracija iznijela našim zvaničnicima. To je plivanje u magli i teško bi mogla da se napravi dobra procjena cijene u konkretnom slučaju”, naglašava naš sagovornik.

Najgori scenario je da Rusi ne žele da prodaju svoj dio i da poslovanje kompanije počne da trpi, čime bi i vrijednost počela da pada.

“Izvjesno je da je NIS trenutno u boljem stanju nego prije dolaska Rusa. Izuzev godina pandemije, NIS od dolaska Rusa nije bio u minusu. Kad poredimo NIS sa drugim kompanijama u kojima država ima manjiski ili većinski udio, on zaista izgleda kao svemirski brod. U normalnim uslovima, ta kompanija bi ukupno vrijedela mnogo više od milijardu eura”, zaključuje Gujaničić.

Ne zna se koliko će Rusi da traže

Srećko Đukić, koji je kao diplomata službovao u Belorusiji i Rusiji, procjenjuje za Nova.rs da je jako teško procijeniti koliku bi cijenu mogao da dostigne ruski dio u NIS-u, koliko će oni tražiti od Beograda, kao i da li će uopće Moskva biti spremna za prodaju.

Foto:Predrag Milosavljevic / Zuma Press / Profimedia

“Gasprom će ukalkulisati u cijenu iono sve što su platili, investicije, ali i naravno izgubljenu dobit, koju bi mogli da ostave u narednom periodu, a koje se odriču prodajom. Nemam sumnje da bi oni mogli da traže cijenu veću od milijardu eura, milijardu i po, a možda i dvije”, ocjenjuje Đukić.

On za Nova.rs pravi računicu koliko bi Srbija bi Rusima trebalo da plati. Na prvom mjestu tu je, prema njegovoj procjeni, 400 miliona eura za koliko je prodat kontrolni paket 2008. godine, plus investicije koje su imali u ovom periodu, a sve to minus amortizacija uloženog, od nekih desetak posto, jer su ključna ulaganja bila prije desetak godina.

„Prodali smo ga ispod cijene, bilo bi red da ga tako i vratimo“

“NIS je prodat političkom pogodbom ispod cijene, sada ga opet otkupljujemo političkom pogodbom i najpoštenija bi bilo da ga otkupimo ispod cijene. Mislim da bi to mogla da bude cifra od 600 do 700 miliona eura. Treba imati u vidu da su Rusi godinama iznosili veliki profit iz kompanije. Bilo je godina kada je to bilo oko 600 miliona, ali i kada je taj profit iznosio i preko milijardu eura. Ako se uzme profit koji su iznijeli iz Srbije, jer ga većinom nisu reinvestirali ovdje, recimo, u neku novu rafineriju, NIS se ruskoj strani davnih dana isplatio”, naglašava Đukić.

Ovaj diplomata za Nova.rs prenosi da je trenutno iz ruskih medija, kao i izjava tamošnjih zvaničnika jako teško procijeniti da li će Rusi uopće htjeti da prodaju svoj dio u NIS-u, kao i koliko će novca tražiti.

Srećko Đukić Foto:FoNet/Milica Vučković

“Nafta je uvijek bila ozbiljno vojno-političko oružje, pa pregovori o njoj nikada nisu samo financijski. Tako će biti i sada, tako da je pitanje kako će se i pod kojima uslovima dogovoriti ta prodaja”, zaključuje Đukić.

Vlada Srbije prodala je 2008. godine većinski paket dionica Naftne industrije Srbije ruskom Gaspromu za 400 miliona eura, uz dogovor da investira u tu kompaniju najmanje 500 miliona eura do 2012. Godine. Dio šireg energetskog sporazuma bila je izgradnja gasovoda Južni tok, projekta koji nikada nije realizovan. Prodaja pogodbom u javnosti se dijelom pravdala i ruskom podrškom Srbiji u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija kada je u pitanju status Kosova.