Višednevni protesti radnika RiTE Ugljevik, koji traže smjenu uprave, redovne plate i pravo na rad, samo je jedna u nizu posljedica samovolje Milorada Dodika koja je došla na naplatu.

Uglja nema za Ugljevik, jer ga je neko obećao Rašidu Serdarovu, a pogoni termoelektrane stoje. Hoće li neko označiti krivca i pozvati ga na odgovornost?

Rašid Serdarov nije uložio obećanu milijardu maraka u Elektroprivredu RS, nije izgradio treći blok termoelektrane Ugljevik, kao ni hidroelektranu Mrsovo, ali je i dalje vlasnik koncesije na ležište Istok 2. Ugalj ne kopa, ali je zato bez uglja ostala termoelektrana koja je nekada bila naš najveći proizvođač struje, prenosi BN televizija.

Ogorčeni radnici krivce u prvom redu vide među rukovodiocima Termoelektrane, koji su se godinama povijali pred zahtjevima izvršne vlasti, ali i u samoj vlasti.

Iz opozicije su stava da je u ovom slučaju interes pojedinaca i lobija u Vladi i Elektroprivredi RS stavljen ispred interesa RiTE i lokalne zajednice.

Stručnjaci tvrde da nema nikakvog ekonomskog opravdanja za davanje koncesije sumnjivom investitoru na nalazište uglja u neposrednoj blizini termoelektrane, ali je, kažu, očito da se neko vodio drugačijom računicom.

Suština problema u slučaju Ugljevika je ista kao i u našem društvu - o svemu odlučuje jedan čovjek, čija je moć, riječ i odluka iznad svih institucija, ističu politički analitičari.

Zabrinuti radnici traže da se koncesija na nalazište uglja Istok 2 vrati Ugljeviku, ali, kako stvari stoje, to će biti teško izvodivo. Za vrijeme bivšeg ministra energetike Željka Kovačevića najbogatiji dio ležišta uglja dodijeljen je Komsaru Rašida Serdarova, aktuelni ministar Petar Đokić je to potvrdio, a navodno i potpisao anekse ugovora kojim se Republika Srpska odrekla prava da raskine ugovor bez arbitraže.