Politički analitičar Faruk Kajtaz govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o aktualnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, mogućem preslagivanju vlasti i onome što slijedi nakon dolaska nove američke administracije u Bosnu i Hercegovinu.

Kakvu poruku građanima BiH šalju Dragan Čović i Milorad Dodik sastajući se u restoranu na magistralnom putu između Mostara i Širokog Brijega?

-Šalju jako lošu poruku, iako to oni, naravno, neće priznati. Još od vremena raspada SFRJ znamo da sastanci po raznim neformalnim mjestima nisu baš najbolji format za ozbiljno „sastančenje“. I u kasnijem periodu, a posebno nakon rata - sastanci po kafanama, hotelima i restoranima su ukazivali na izostanak ozbiljnog političkog sadržaja, ali uz pokušaj da se u javnosti ostavit utisak kako... eto pregovarači nisu odustali. Posebno je zanimljivo što je Dodik u nekim ranijim prilikama od strane Čovića dočekivan na probranim stranačkim i javnim adresama u Mostaru,  a sada je pozvan u restoran, koji čak nije niti u Mostaru, već na putu prema Širokom Brijegu!? To samo svjedoči o Dodikovoj trenutnoj poziciji kada je prisiljen i na ovakav, blago rečeno, neodgovarajući tretman samo da bi pokušao ostvariti svoje planove i poslati poruke. Izostanak Dragana Čovića tokom davanja izjava još jedan je „signal“ da ovo nije bio uobičajni sastanak „dvojca“, jer su se tokom ranijih „važnih susreta“ obilato nadopunjvali i komplementirali. Sada nam samo ostaje da Dodiku vjerujemo na „časnu pionirsku“, jer je Čović vrlo lukavo „preskočio“ i zaobišao nedvosmisleno izjašnjavanje o rezultatima sastanka, a što je očekivano obzirom na važnost teme – odnosno opstanak ili raspuštanje vladajuće koalicije u državi. Dodik zavisi od podrške Čovića, a ovaj se nije udostojio niti stati do njega da barem svojim prisustvom pokaže podršku!? Jako čudno.   

Je li sada konačno jasno da „europejac“ Čović radije bira Dodika čiji su zastupnici bili suzdržani prilikom glasanja za važne europske zakone, i nastavak blokada puta u EU, dok se zaklinje u europske integracije i međunarodnoj i domaćoj javnosti godinama servira ispraznu priču?

-Jasno je to odavno, ali Dragan Čović ima dvostruke standarde u odnosu na Dodika, ali i na domaću i regionalnu javnost i to mu, zbog okolnosti – prolazi.  On je pravi politički pragmatik, koji zna da mu koalicija sa Dodikom daje dodatnu snagu u BiH, dok je sa druge strane ohrabren jasnim stavom vlasti u Zagrebu, a preko njih i sa nekim drugim centrima moći u svijetu, da će ga pratiti u njegovim projektima i planovima. Zagreb žmuri na Dodika i njegove izjave, iako zna da su stavovi lidera SNSD-a antievropski, ali ništa ne čini, jer „čuva leđa“ Čoviću. Lider HDZ BiH, pak zna da Dodika ne zanima EU i NATO, ali da se ne protivi da o tome on (Čović) ima neki svoj drugačiji stav. Uglavnom načelan i pun fraza, ali koji zna „lijepo zvučati“. Čović tako poput Vučića sjedi „na dvije stolice“, ali je samo pitanje vremena kada će mu biti „jasnije rečeno“ da se opredijeli, jer riječi nisu dovoljne. Posebno jer su sve glasnija „šaputanja“ da bi se i lider HDZ BiH mogao naći na listi sankcioniranih političara u BiH. 

Kakav rasplet očekujete nakon eventualne smjene ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića? Trojka se hvalila europskim iskorakom nakon 30 godina, Dodikom koji se navodno promijenio, da bi nakon svega nekoliko mjeseci sve ponovno bilo blokirano, a koalicija s Dodikom raskinuta. Jesu li čelnici Trojke naivno ušli u vlast ili su bitne bile samo funkcije i fotelje?

-Konaković je zaigrao vrlo riskantnu „igru“, jer mu to jedino preostaje, nakon niza loših odluka i kompromisa kako njega – tako i Trojke. Lider NIP-a želi nezadovoljstvo javnosti  nekako amortizirati nudući „obračun sa Dodikom“, iako je čelnik  SNSD-a -  ionako jako slab. Ujedno se  nada da bi se na „udicu vlasti i fotelja“ mogla nakačiti SDA, što bi mu onda otvorilo vrata da pošalje poruku da su svi isti, ali i da rasporedi teret nezadovoljstva javnosti izvan njega i kruga „Trojke“.  Sada je jasno da je Trojka u „kolo“ sa Dodikom (i Čovićem) ušla nespremna i bez jasnog plana, nudeći samo floskulu o „dobroj atmosferi“ i priču o Dodiku, koji se „promijenio“, iako je svima odavno jasno da je postao čak i radikalniji u svojim zahtjevima, jer je shvatio da za partnere ima političare i stranke, koji se teško usude reći „NE“. Sadašnji „obračun sa Dodikom“ je naknadna pamet i pokušaj vađenja iz „živog blata“ u koga se Trojka sama uvalila. 

Je li uopće moguć put ka EU s Dodikom i Čovićem na vlasti?

-Mislim da to nije realno. Čović će se ponašati onako kako mu bude sugerirano iz Zagreba u ključnom trenutku, dok Dodik praktički nema rezervne opcije. On bi u EU, ali ne i u NATO!? što je presedan na koga Bruxelles neće pristati. Čak i za „EU put“ Dodik ima neke svoje „uslove“, što je potpuno nerealno i samo svjedoči o dubini njegove (geo)političke zablude. Vlast se opasno ljulja i u Beogradu i i Banja Luci i to nikako nisu dobre poziocije za bilo kakvo uslovljavanje. Svjestan je toga i Dodik, ali je prisiljen svoju igru igrati do kraja, jer je otišao predaleko.

Kako komentirate optimizam u Dodikovim redovima nakon dolaska Donalda Trumpa na vlast? Dodikovi savjetnici čak spominju i moguće ukidanje sankcija lideru SNSD-a...

-Njegova jedina slaba nada je u tome da Trumpa neće zanimati regija, a posebno BiH. Da možda neće biti nekih novih pritisaka, iako su i ovi dosadašnji praktički neizdrživi. Sistem pokretanja sankcija SAD je spor i težak, ali kada se jednom pokrene ne staje baš tako-lako. Mislim da je igranje na kartu Trumpa očajnički pokušaj Dodika i njegovih ljudi da se nekako izvuku ispod neugodnih sankcija. Toliko snishodljivo ponašanje Dodika prema Trumpu uz prigodno navlačenje „MAGA kape“ na glavu prije je dokaz slabosti i očaja, nego nekakvih realnih mogućnosti da ga Trump „pomiluje“. To jednostavno ne ide tako.

(M.I.)