Delegacija Kantona Sarajevo, uz porodice ubijenih, predstavnike udruženja i vlasti, đake sarajevskih škola..., položila je cvijeće na mjesto masakra u ulici Oslobodilaca Sarajeva iza broja 3 na Dobrinji.

Na tom mjestu prije 31 godinu od agresorske granate ubijeno je devetoro građana Sarajeva, dok ih je 16 teže i lakše ranjeno. Tog kobnog dana poginuli su: Seida Baličevac, Osman Hebibović, Emin Kolar, Enver Mustagrudić, Muškija Pribinja, Mirsad Spahić, Selima Spahić, Aiša Šito i Jadranka Tendžera.

Obraćajući se prisutnima u ime Kantona Sarajevo, Elma Kapidžić iz Ministarstva zdravstva podsjetila je da su eksperti UNPROFOR-a su u ovom slučaju potvrdili da su granate ispaljene sa položaja Sarajevsko romanijskog korpusa vojske Republike Srpske iz naselja Lukavica, tačnije iz kompleksa zgrada Energoinvesta.

„Odmah nakon ovog saopštenja UNPROFOR-a, avioni NATO-a su nadlijetali navedene položaje, što je, ironično, uzrokovalo neutralniji izvještaj UNPROFOR-a kada je, dan nakon ovog masakra 1994. godine, počinjen masakr na pijaci Markale“, podsjetila je Kapidžić.

Kako je dodala, obilježavanjem ovog tužnog dana ne odajemo samo počast ubijenim sugrađanima, već šaljemo poruku koju nećemo zaboraviti.

„Ova mjesta sjećanja nisu samo podsjetnici na patnju već i upozorenja za budućnost. Ova opomena je jednostavna: nikada ne dozvoliti da se ovakvi zločini ponove, ni ovdje ni bilo gdje drugdje. Sarajevo je preživjelo najdužu opsadu modernog doba, opsadu koja nije pravila razliku između svojih žrtava - svi su bili tu, svih uzrasta, spola, vjera ili nacija. Izgubljeno je više od 12.000 života, među njima 1.601 dijete. Ove ogromne brojke nas ne smiju zavarati - svaka od njih predstavlja ime, lice, priču i neizmjernu tugu porodica“, poručila je Kapidžić.

Istakla je da je pravda naš dug prema žrtvama.

„Za zločine počinjene u Sarajevu međunarodni sudovi su osudili tek mali broj odgovornih - Stanislava Galića, Dragomira Miloševića i Ratka Mladića. Presude su važne, ali same po sebi nisu dovoljne. Pravda nije samo u kaznama pravda je i u priznavanju istine, u borbi protiv negiranja i u našoj nepokolebljivoj odlučnosti da učimo nove generacije o ovim događajima. Govoriti o pravdi znači govoriti i o budućnosti. Bosna i Hercegovina mora biti izgrađena na idejama mira, zajedničkog života i međusobnog uvažavanja. Nema stabilne budućnosti bez istine. Poricanje ovakvih zločina ne negira samo prošlost, ono sabotira budućnost. Zato moramo insistirati na istini, jer samo istinom gradimo povjerenje, a povjerenje je temelj svakog zajedničkog života“, zaključila je Kapidžić.