Piše: Đuro KOZAR (Oslobođenje)

Policija u Republici Srpskoj trlja ruke, jer joj se od aprila plaća povećava čak za 40 posto, pa će umjesto dosadašnjih 1.600 imati 2.300 KM, čime će biti u kategoriji najbolje plaćenih korisnika entitetskog proračuna. Navodno 30 procenata nije povišica, nego je naknada za složeni policijski rad koji policajci iz RS-a, za razliku od kolega u Federaciji BiH i distriktu Brčko, do sada nisu imali, a samo 10 posto je redovno povećanje.

Kako god, predsjednik RS-a Milorad Dodik očito želi da i kroz visoke lične dohotke podstakne rad policije na osiguranju javnog reda i mira i borbi protiv najtežih kaznenih djela, ali i da je još više motivira na očuvanju režima u tom entitetu u kojem je na vlasti Savez nezavisnih socijaldemokrata. Izrazio je spremnost i za mijenjanje zakona kojim bi se policiji dale veće ovlasti: “Došlo je vrijeme da se vrati uloga policajca kakvu je imao još u onom vremenu bivše države, kada se znalo šta je policajac, a ne da bude ponižen pred naletom bilo kojeg kriminalca ili bilo koga”, rekao je Dodik i dodao: “Zato pozivam ministra da bez oklijevanja predloži izmjene zakona koje će omogućiti dodatno ovlaštenje ili vraćanje ovlaštenja. Ako vraćamo dodatak, onda treba vratiti i ovlaštenje. I mi ne pravimo političku državu, mi pravimo sigurnu državu. Republika Srpska je država”.

Naravno, Republika Srpska nije država, nego samo jedan od dva entiteta u Bosni i Hercegovini koja, po Dejtonskom sporazumu, nastavlja državni kontinuitet. Njen republikanski državni karakter nije ukinut, nije formirana nikakva nova država, nego je Republika BiH promijenila ime i modificirala unutrašnju strukturu. Nakon ovog pojašnjenja mogu reći da je lijepo čuti da se Dodik sjetio Titove milicije i poželio da i njegova bude takva, ali to je nemoguća misija. Tada je, naime, bila SFR Jugoslavija, neko drugo vrijeme u kojem su čuvari zakona djelovali preventivno i operativno i na temelju svojih rezultata imali visok ugled i povjerenje građana, svih naroda i narodnosti. Milicija je naročito bila učinkovita u slučaju narušavanja međunacionalnih odnosa i konkretno se borila protiv nacionalizma gdje god se pojavio. U Republici Srpskoj policija ne štiti jednako građane svih nacija i u njoj se vrlo nesigurno osjećaju Bošnjaci, Hrvati i drugi koji nisu Srbi, pa se često upozorava da su oni građani drugog reda.

Naprimjer, od 1996. do 2022. godine na području Republike Srpske ubijeno je 13 povratnika, 22 su teško ranjena, 1.020 povratnika bili su žrtve fizičkog napada, dok je 3.500 pretrpjelo neku vrstu verbalnog napada, najčešće na nacionalnoj osnovi. To su podaci Udruženja žrtava i svjedoka genocida, bazirani na temelju iskaza 3.500 anketiranih povratnika, a ovakav negativni trend, nažalost, nastavljen je u 2023. i 2024. godini. Indikativno je da nijedan slučaj ubojstva nije riješen, a nijedan od fizičkih napada na povratnike nije rasvijetljen, što znači da MUP RS-a i tužiteljstva u tom entitetu ništa ne čine da zaštite ljude koji su se, nakon što su protjerani, vratili u svoje kuće, stanove ili na imanja i ne poduzimaju adekvatne korake kako bi procesuirali počinitelje i zbog toga nema sudskih postupaka. I kako će onda policija RS-a biti poštovana od onih koje ničim nije zaštitila, nego je u nekim slučajevima umanjivala napade na njih i nerijetko imputirala povratnicima da oni izazivaju incidente.

Inače, Dodik i njegovi socijaldemokrati iz godine u godinu povećavaju kapacitete policije i broj uposlenih, tako da sada u sjedištu MUP-a, 10 regionalnih uprava, žandarmeriji, antiterorističkoj jedinici i Centru za obuku u Zalužanima ima oko 8.000 policajaca. To u praksi znači da je taj entitet među vodećim evropskim regijama prema broju policajaca, jer njih 651 vodi računa o sigurnosti 100.000 građana, što je enormno.

Poređenja radi, u Belgiji, koja se nerijetko suočava sa ozbiljnim terorističkim prijetnjama i napadima, na 100.000 stanovnika ide 412 policijskih službenika. U cijeloj BiH je na 100.000 stanovnika angažirano 436 policajaca. Entitetska policija je jednonacionalna – srpska, budući da je u njoj neznatan broj Bošnjaka i Hrvata, što je, također, jedan od razloga nepovjerenja povratnika prema toj instituciji.

Kad se ovome doda podatak da je policija RS-a naoružana vojničkim automatskim puškama kalibra 7,62 mm i automatima M92 istog kalibra, da je opremljena teškim oklopnim vozilima Despot i lakim oklopnjacima Vihor i da ima helikoptere, stječe se dojam da sve više liči na vojnu formaciju spremnu za veće taktičke operacije. Davanje entitetskoj policiji vojnih atributa Dodik je objasnio riječima “da Republika Srpska ima potencijal da odbrani svoju samostalnost”. Da li bi to mogla i ako joj se u nekoj varijanti suprotstavi EUFOR?