Piše: Tomislav KLAUŠKI (24sata)

Stavljanje generala Ante Gotovine na popis uzvanika za drugu inauguraciju predsjednika Zorana Milanovića na Pantovčaku navodno je velika vijest.

I to zato što bi njegov dolazak trebao iznervirati Andreja Plenkovića i HDZ-ovce koji su najavili bojkot inauguracije, dok istodobno svojataju generale, branitelje i nasljeđe Domovinskog rata. 

Milanović je na drugu svečanost pozvao više uzvanika nego prošli put, više svojih prijatelja, među njima i generala Gotovinu, pa čak i predsjednike stranaka koje su podržavale njegovu drugu kampanju, što nije bio slučaj prije pet godina kada na svečanosti nije bilo predsjednika SDP-a Davora Bernardića - ali ni Ante Gotovine.

Posljednji ples

Sada je Milanović pozvao Gotovinu na svoj posljednji ples u Uredu predsjednika, a možda i u visokoj politici, što mediji tumače kao izraz prkosa Plenkoviću, ali i simbol intimnog odnosa šefa države i legendarnog "heroja, a ne zločinca".

No zbog čega još bi poziv Gotovini da dođe na Pantovčak na prisegu predsjednika Republike mogao biti zanimljiv, možda čak i kontroverzan? 

U prvom redu, Gotovina je nakon svog bijega od haške optužnice 2001. godine pretvoren u manekena krajnje, radikalne, pučističke desnice koja je od nekadašnjeg ratnog zapovjednika napravila istinskog narodnog heroja, ne toliko zbog njegovih zasluga u ratu, već zbog otpora optužnici za ratne zločine. 

Desnica je svojim veličanjem i mitologiziranjem Gotovine prkosila prvo SDP-ovoj, potom i Sanaderovoj vladi, provocirala izvanredno stanje, stvarala pučističku atmosferu, izazivala demonstracije. Gotovina je bio desničarski projekt, maskota i uzdanica.

Sve to bilo je usmjereno prema institucijama, pravosuđu, prema vlastima, ali i prema političkoj opciji i stranci kojoj je nekad pripadao i koju je godinama vodio Zoran Milanović. Desnica je preko Gotovine godinama vodila rat s Haagom, s Vladom, ali i s liberalnom ljevicom, onako kako su to kasnije radili šatoraši na Savskoj cesti.

Kojima se Gotovina nije priključio, ali ih nije ni osudio zbog njihovih postupaka.

Što kaže ljevica

Kako će onda Milanovićevi birači, kakvi god oni bili, doživjeti činjenicu da se nekadašnji idol radikalne desnice ukazuje na inauguraciji njihova predsjednika?

I drugo, još važnije, kakva se poruka šalje javnosti pozivanjem na inauguraciju osobe koja je četiri godine bježala od hrvatske policije, hrvatskog pravosuđa, hrvatskih institucija, dok je istodobno Hrvatska zbog njegova bijega bila u blokadi pregovora o ulasku u Europsku uniju?

Gotovina je danas nevin čovjek, oslobođen svih optužbi u žalbenom postupku, živi povučeno i drži se podalje od javnog života, ali ostaje činjenica da je svojim bijegom prkosio institucijama koje ga sada pozivaju na inauguraciju.

Bijeg od optužnice značio je nepoštivanje zakona i institucija države koju je Gotovina branio. Još uvijek se nije saznalo gdje se Gotovina skrivao četiri godine, tko ga je financirao (osim što su britanski obavještajci u svojim dokumentima spominjali Hrvoja Petrača), kako je bježao, tko mu je pomagao, zašto se nije predao ako je znao da jedino na sudu može dokazati svoju nevinost?

Što se to na koncu i dogodilo.

Hrvatska kao talac

Ante Gotovina slijedio je svoj interes tijekom četverogodišnjeg bijega, njegovim bijegom obilato se koristila politička, pa i paraobavještajna desnica, dok je Hrvatska istodobno trpjela političke posljedice. 

Sad je on uzvanik na inauguraciji predsjednika države.

I to predsjednika izabranog uz podršku SDP-a, Možemo! i drugih stranaka liberalne ljevice.

Pa ako sada taj bijeg više nije nikome važan, očito najmanje predsjedniku Milanoviću, ako je prošlo dovoljno vremena, ako je Gotovini sve oprošteno, zašto se onda o tom bijegu ne može sada otvoreno govoriti?

Nedavno je novinar u lisičinama priveden na sud zbog optužbe za klevetu jednog političara. Jer, eto, od suda i policije ne smije se bježati. Osim ako si "heroj, a ne zločinac".

Zašto je to tabu tema

Gotovina o svom bijegu dosad nije govorio, nije se ispričao, kao što se nije ni predao te 2005. godine, već je uhićen u otmjenom restoranu na Tenerifima, odakle je transportiran u Haag. 

I zato, možda će poziv Gotovini na bude nazočan inauguraciji na Pantovčaku iznervirati Plenkovića, ali istodobno će poslati poruku o tome da je bjegunac od policije i pravosuđa sada pripadnik društvene elite i da ima pristup najvišim institucijama hrvatske države.

Od kojih je četiri godine bježao.

Trebamo li to sada zaboraviti?