„Kad god čujem da su muslimani u Istočnoj Ilidži kupili 500 i nešto stanova, to je zaista za mene neki signal. Kako baš tu? Imaćete te ljude na izborima. Stvari nisu tako jednostavne kako se predstavljaju“.

Ove skandalozne riječi Milorada Dodika izgovorene sredinom nedjelje na tribini koju je održao u Istočnom Sarajevu još uvijek nisu naišle na bilo kakvu reakciju institucija koje postoje (i)zato da bi na njih adekvatno reagirali. Jer, bez ikakvog ostatka, predsjednik Republike Srpske se (još jednom) poslužio sirovim govorom mržnje i neuvijenim porukama diskriminacije prema pripadnicima cijelog jednog naroda.

Prebrojavanje krvnih zrnaca kupcima stanova i potom doveđenje u vezu sa političkim implikacijama i podsticanjem straha među većinskim (srpskim) stanovništvom nisu ništa drugo nego širenje mržnje i etničke netrpeljivosti, ohrabrivanje podjela među građanima na etničkoj osnovi.

ZAŠTO BAŠ TU?

Muslimani koji kupuju stanove  u Istočnom Sarajevu, prema Dodikovom razumijevanju, predstavljaju demografsku opasnost i prijetnju  političkoj održivosti tog dijela BiH, ali  su itekako dobro došli dok  u Istočnom Sarajevu/Ilidži nedjeljom (i drugim danima) ostavljaju milione maraka u tamošnjim tržnim centrima, restoranima, kafanama, kladionicama…

Na Dodikovo zabrinuto pitanje „kako baš tu?“(Bošnjaci kupuju stanove), odgovor je prilično prozaičan: tako što su u Istočnoj Ilidži cijene stanova znatno niže nego u „federalnom“ dijelu glavnog grada Bosne i Hercegovine. Građani ove zemlje imaju neotuđivo pravo da slobodno, prema svojem izboru i ekonomskim interesima i mogućnostima kupuju imovinu i biraju gdje će stanovati, odnosno živjeti.

„Vi se morate odvojiti od Sarajeva“, poručio je građanima i rukovodstvu Istočnog Sarajeva predsjednik RS. Vjerovatno bi ga zadovoljio odgovor, koji je, međutim izostao: „Odvojili bi se mi od njih, ali neće oni od nas“!

Ako to nije jasno Miloradu Dodiku, trebalo bi biti, recimo, državnom ministru za ljudska prava Sevlidu Hurtiću, koji se do sada još nije oglasio na maligne poruke predsjednika RS? Plaši li se nazvati pravim imenom - „govorom mržnje“- riječi onoga koji ga je i postavio  u ministarsku fotelju?

ŠTA JE SLJEDEĆE, ŽUTE TRAKE, BIJELE PLAHTE?

Imaju li istu vrstu straha Ombudsmani Bosne i Hercegovine u čijem je opisu posla „da štite i unaprjeđuje poštovanje ljudskih prava i sloboda“.

Jesu li u Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine registrirali Dodikovo javno obraćanje i namjeravaju li poduzeti išta da se njegove diskriminatorske poruke sankcioniraju u skladu sa važećim zakonom. Podsjećamo, član 145.a, 1) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine propisuje  kaznu od tri mjeseca do tri godine zatvora „za javno izazivanje ili raspirivanje  rasne ili vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti  među konsitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive, ili borave u Bosni i Hercegovini“.

Hoće li Milorad Dodik, zbog izostanka bilo kakvog institucionalnog (pa i građanskog) odgovora na njegovu  diskriminatornu retoriku, u dogledno vrijeme uvesti nadzor nad „sumnjivim“ stanovnicima Istočne Ilidže? Recimo, nakon što ih je već evidentirao, hoće li takvim „uljezima“ uvesti obavezu da nose žute/ili zelene/ trake, ili da postavljaju bijele plahte na prozore i balkone svojih stanova, što nije baš toliko davno viđeno u njegovom krajiško-entitetskom  komšiluku!

(SB)