A valovi udaraju o lučke zidove West Hoe Piera, građevine u Plymouthu. Miron Muslić prsijeća se prizora i zvukova iz proljeća 1992., u Bihaću u Bosni i Hercegovini. Tako počinje teks u "The Guardianu" o našem fudbalskom stručnjaku Mironu Musliću, rođenom 14. septembra 1982. u Bihaću, danas treneru člana engleskog Championshipa Plymouth Argylea.

Bio je tipičan devetogodišnji dječak, najsretniji kada je igrao lopte ili gledao He-Mana, sretan što je dobio  BMX za svoj rođendan koji mjesec ranije. “Preko noći smo postali izbjeglice”, priča Miron Muslić novinaru “The Guardiana” Benu Fisheru: “Suočili smo se s genocidom u srcu Europe. Bojiš se za svoj život, bojiš se. Bilo je samo poražavajuće. Morali smo zgrabiti sve što smo mogli staviti u torbu i otići na put dug 700 km. Naravno, nisam bio svjestan šta se događa. Kako sam mogao biti?”

USPJEH U BELGIJSKOM BRUGGEU

Miron, njegova mlađa sestra Marinela i njihovi roditelji Ćamil i Mersada pobjegli su preko Mađarske u Austriju, a onda, nakon nekoliko dana koje su proveli na cesti, u različitim prevoznim sredstivma, stižu u bajkoviti Pertisau am Achensee u Tirolu. “Tada je Austrija postala naš drugi dom”, kaže.

Uživao je u amaterskoj igračkoj karijeri i bavio se menadžmentom, a uživao je i u igrama Borussije Dortmund kada ju je trenirao Jürgen Klopp. "Uvijek se činilo da igraju s 13 igrača'." Prve, male trenerske korake napravio je u Gmundenu, gradu sat vremena istočno od Salzburga, a prošle sezone i velike korake sa Cercle Bruggeom, kojeg je vodio do trećeg kola kvalifikacija za Europsku ligu u august prošle godine, čitamo u “The Guardianu”.

Ralf Rangnick, Roger Schmidt, Diego Simeone i Oliver Glasner također su utjecali na Muslića. Glasner je započeo svoju karijeru u Riedu, gdje je Muslic zapravo prvi put okusio tajne fudbalskog menadžmenta.

Danas je Muslićev Plymouth u 16 sati domaćin Liverpoolu u četvrtom kolu FA kupa. 

Arne Slot je još jedna velika inspiracija. “Kada sam odrastao, ovaj scenarij se činio tako dalekim da je bio gotovo nedostižan. S vremena na vrijeme mogao bih svojim igračima reći nešto iz svog iskustva što bi ih podržalo i pomoglo im. Ali kad čuju moju priču, ne moraju stajati i početi plakati ili me žaliti.”

Muslićev otac radio je kao konobar u odmaralištima i hotelima u Tirolu, majka kao čistačica. Miron se prisjeća žrtve koju su podnijeli njegovi roditelji i borbe s kojom su se suočavali da plate račune za struju, mjesečnu stanarinu i školarinu. Zašto nije mogao ići na skijanje s ostatkom razreda ili otići na Wienwoche, godišnji festival u Beču, shvatio je tek kada je odrastao”, piše u "Guardianu”.

“Ipak, imao sam sretno djetinjstvo, nikad nisam imao osjećaj da sam nešto propustio. Selili smo se 13 ili 14 puta, Marinela i ja smo mijenjali školu 10 ili 11 puta; imali smo život nomadske potodice jer je posao mojih roditelja bio sezonski. Drago mi je što mogu prepoznati stvarni život, jer nogomet je mjehurić. Uvijek nastojim prenijeti ovu poruku mladim igračima. Većina njih zna samo za ovaj mjehurić. To je igra koju volimo i privilegija. Zato ga ne rasipaj i ne odbacuj svoj talent. Stvarni život je puno teži od igranja nogometne utakmice”, objašnjava Miron

Muslić i njegova obitelj morali su krenuti od nule. Dijelili su sobu u Innsbrucku, u bloku s ostalim izbjeglicama iz Bosne, Hrvatske, Srbije i Turske. “Pretpostavljam da je to za nas bilo najjeftinije rješenje, jer važno je da smo imali krov nad glavom”, kaže, opisujući raspored s jednim krevetom, ormarom i umivaonikom: “Moj otac je spavao na podu kako bismo Marinela, moja majka i ja mogli spavati u krevetu. Dijelili smo WC i tuš sa strancima. I nismo imali kuhinju. A ja sam navikao da moja majka kuha: variva, supe, pite.”

A onda su se preselili u jednosobni stan. Miron i njegova sestra spavali su na kauču na razvlačenje u dnevnom boravku. “Za nas je to bilo kao da smo imali vilu, nakon što smo iz jedne sobe prešli u mali stan. Ali prvog dana kad sam se probudio  - uvijek sam se rano ustajao, u 6, 7 ujutro - vidio sam žohara u kuhinji. Nikada neću zaboraviti taj miris. Mislili smo da se selimo negdje gdje je stvarno lijepo”.

“LOVAC NA ZMAJEVE” I DRUGE KNJIGE

Mirona interesuju geopolitika i religija. Pročitao je 150 knjiga, od onih koje su vezane za bivšu Jugoslaviju i raspad Sovjetskog Saveza pa do ustanka u Kini i historije Sjedinjenih Američkih Država. Nabraja bivše američke predsjednike i toliko je uvjerljiv kada intepretira da bi vjerovatno mogao biti i vođa neke političke partije. Upravo je završio sa čitanjem Sjene narova drveta Tarika Alija. “To je knjiga o španskoj inkvizicij”, kaže. Omiljene knjige su mu i Katerdala mora Ildefonsa Falconesa i Lovac na zmajeve Khaleda Hosseinija, "priča o dva dječaka iz Afganistana". “Volim razumjeti kako svijet razmišlja, zašto su situacije takve kakve jesu u Europi, Americi, Aziji, na Bliskom istoku, da malo povežem stvari”.

Muslićev primarni zadatak, nakon što je na klupu sjeo poslije Waynea Rooneyja, jeste Plymouth trznuti iz sna. Na dnu su tabele u Championshipu, drugom razredu engleskog fudbala. Ovaj vikend je, međutim, utakmica FA Cupa sa Slotovimm i Liverpoolom. “Kad sam radio u Belgiji. dvaput sam putovao u Rotterdam gledati Slotov Feyenoord. Uzeo sam slobodne dane i otišao ih gledati uživo, jer mislim da je on nevjerovatan, kompletan trener”, istječe on:

“Dok je radio u Feyenoordu, njegov tim je bio vrlo dominantan u posjedu, i vrlo intenzivan. Tako je i u Liverpoolu. Oni ne daju ni sekundu da dišeš. U jednom trenutku, pod pritiskom sve se slomi i to je trenutak kada te presretnu, ukradu ti loptu i zatim pronađu jednog od svojih napadača koji je uvijek sposoban učiniti nešto posebno.” 

Ovaj 42-godišnjak trese se od uzubuđenja pred utakmicu sa Liverpolom. Bio je na tribinama kada je Plymouth izbacio Brentford u prošlom kolu FA Cupa, 11. januara. Ekipu je tada vodio Kevin Nancekivell.

Miron Muslić je gotovo cijelu igračku karijeru proveo u Austriji, gdje je nastupao za klubove od prve do pete lige. Jedini klub izvan Austrije bila mu je Novalja na otoku Pagu, za koju je igrao u sezoni 2002./03. Trenersku karijeru započeo je 2018. kao v.d. trenera austrijskog Rieda, a kasnije je vodio Floridsdorfer iz Beča te opet Ried.

U oktobru 2021. postao je pomoćni trener u Cercle Bruggeu, a godinu poslije i glavni trener te je ovaj belgijski klub prošle sezone doveo do četvrtog mjesta na tabeli i prvog nastupa u Europi nakon 14 godina. 

(Dino Bajramović)