Nikada nisam pitao Zlatka Volarevića Dilajlu otkud mu nadimak. Znamo Dilajla je bezvremenski hit Tom Džonsa i mnogih generacija, a u mom Sarajevu govorilo se za nekog ko nije svoj - stipu ga, Dilajla je.

Isto tako znam, sjećam se dobro, gdje god je bio Zlatko Volarević vladala je muzika, glazba koju je svojim dirkama poput notne čarolije, čipke nota, stvarao najpoznatiji meštar durova i molova Metkovića i Delte Neretve.

Dilajlin talenat davno su zapazilii u Splitu, Sarajevu i drugim gradovima. Ali, najbolji stvaralačko estradni period virtuoza crno bijelih tipki bio je sa nezaboravnim splitskim Đavolima i Nenom Belanom, kao i sa Crvenom jabukom , Zlatkom Arslanagićem, Žerom, Zoranom Šerbedžijom...

Nastavnik Zlatko Volarević Dilajla i Marino Vrgoč

Godine su prolazile, podijumi su se mijenjali, a srce, duša sve su više vodili u raj mandarina, uz zelenu Neretvu i njegov Metković. I nije bilo druge nego reći vozdra draga estrado, odoh ja doma. Naravno, ni kod kuće Dilajla nije mogao bez muzike. Posljednjih godina iskazivao se u glazbenim ustanovama, školama, kao što je ova Vladimir Nazor u Pločama. Odnjegovao je već nekoliko naraštaja glazbenih talenata. U posljednjim godinama osjetio je da je pred njim muzičko čudo od djeteta. Maleni Marino Vrgoč s lakoćom, bez treme, straha što koči mnogo talentiranu djecu, savladavao je sve ono što je, kao fol strogi, a u duši mekan kao kruh, gospodin Dilajla pred njega postavljao.

Odmor pobjednika

I tako zahvaljujući i Zlatku Volareviću ideja da se Marino pojavi u prvom The Voice Kidsu, premijernom programu kojim se HRT 1 proslavio 15. februara, bila je briljantni pogodak. Devetogodišnji Marino Vrgoč nije više poznat samo u Pločama i okolini. Od ovog vikenda je novi star, nova zvijezda hrvatske i regionalne zabavno glazbene scene. Blistava pobjeda dječaka u smotri izvanredno nadarenih mališana odjeknula je poput uspjeha Baby Lasagne svojedobno. Sada o malom Marinu pričaju  i veliki i mali. Oduševljeni njegovim samouvjerenim nastupom pred mikrofonima, kamerama.

Veliki doček Marina u Pločama

Rijetki će pominjati mog prijatelja Zlatka Volarevića Dilajlu, zato ovo i pišem. S nadom da mi mali Marino neće zamjeriti. Možda za koju godinu i o njemu budem pisao kao što sam svojedobno o Čoli, Bregi ,Novim fosilima, Dini i mnogima kojima sam, bez lažne skromnosti, pomogao da budu zvijezde što još jako sijaju...

Hoćeš, hoćeš,  dragi Paja. Biće on novi Kemo, Davorin, nenadano mi se javlja Dilajla, koji se upravo vratio doma sa veličanstvenog dočeka Marina u njegovim Pločama. Odavno u tom gradu nisu bili tako ponosni.

Kao nastavnik želim mu dati vjetar u leđa da pokaže svima svoj potencijal, a tek mu je 9 godina... Živio mi brate i još jednom hvala na lijepim riječima iz tvog maila...Prof DILAJLA (nadimak sam dobio po pjesmi Tom Jonesa ništa ono stipu ga on je dilajla)

Pavle Pavlović