Stojko Malić kazao je da je bio vozač tenka u grupi “El Manijakos”, tada smještenoj u jednoj kući blizu punkta, koji je obezbjeđivala Vojna policija a koji se nalazi na raskrsnici lijevo do Trnopolja.

Naveo je da je tenk po naređenju išao kroz selo Trnopolje, te da na punktu nije bilo civila.

“Vidjele su se žene tamo... Prema Trnopolju”, rekao je svjedok.

Potvrdio je izjavu iz istrage u kojoj je naveo da je primijetio da neki vojnici “nešto pale kod Katonaže, koja je bila niže od punkta”, te da je primijetio vojni kamion na koji su utovarivali beživotna tijela.

Rekao je da je “Cigina” jedinica imala jednu akciju. “Čuo sam da su neki ljudi pohvatani. Ja mislim da su civili, muslimani. Čuo sam da ih je neko strijeljao, ne znam ko je”, kazao je svjedok.

U unakrsnom ispitivanju Odbrani je potvrdio da ne poznaje Dragana Škrbića, te da on nije bio pripadnik grupe “El Manijakos”.

Škrbiću se sa Slavkom Puhalićem i Rajkom Damjanovićem sudi za zločine u prijedorskim logorima. Prema optužnici, Puhalić je bio zamjenik upravnika u “Trnopolju”, a Škrbić stražar, dok je Damjanović bio stražar u “Trnopolju” i “Keratermu”.

Svjedok Draško Pekija rekao je da je bio vojni policajac u kasarni “Žarko Zgonjanin” u Prijedoru, u kojoj se nalazio pritvor, i da je vidio samo jednog zatvorenika kojeg su zvali “Kapetan”, te da ne zna šta je poslije s njim bilo.

Ispričao je da je poznavao Dijanu Rizvanović, koja je zatražila pomoć preko njegove djevojke jer je odvedena jedna grupa ljudi u kojoj je bio njen brat. Kazao je kako je bio slobodan kada je zatražena pomoć, te da je sutradan otišao u kasarnu i vidio da nema nikog.

“Pitao sam: ‘Je l’ bila grupica jučer?’, kaže: ‘Jeste, ali su otišli negdje’”, rekao je svjedok i dodao da nema saznanja o Dijaninom bratu.

Puhalićevoj Odbrani je potvrdio da ne zna koliko je ljudi bilo u grupi, ni ko ih je odveo, niti da su odvedeni u “Trnopolje” i u “Omarsku”, kao i da mu ime optuženog ne znači ništa.

Suđenje se nastavlja 25. februara.