Nakon jučerašnje posjete EUFOR-ovog turskog kontingenta EUFOR-ovih snaga, ulice Srebrenice i Potočara danas uglavnom puste. Rijetki s kojima smo razgovarali kažu, zabrinuti situacijom jesu, ali mještane Podrinja teško više šta može iznenaditi.

Gledala je Šehida Abdurahmanović kroz prozore svoje kuće u Potočarima silna vozila EUFOR-a. Prolazili su, kaže, nekoliko puta. Već više od 30 godina živi u nesigurnosti, sumnja da će jedna kolona nešto promijeniti.

“Vi kad vidite to, neka je s najboljom namjerom, neka je to stopostotna naša sigurnost, s obzirom na to da to tako samo prođe i vrati se i vi dalje ništa ne znate, nekako nas dovodi u situaciju da razmišljamo, Bože, možda oni znaju nešto više od nas”, dodaje Šehida.

Kontingenta danas nema na ulicama. Koliko god međunarodna vojska u ovom dijelu Bosne i Hercegovine budi sjećanja na najteže trenutke, njihovo bar povremeno prisustvo, dobar je znak, kažu neki.

“Ja mislim da je jako bitno da su došli juče, pogotovo da su posjetili ovu lokaciju na Kragljivodi, gdje smo bili svjedoci u posljednjih nekoliko dana da su se dešavale jako ružne stvari od strane SPC i igumana Luke, tako da ja lično smatram da trebaju biti i češće. Ne da bi nekome slali nekakve poruke, nego da jednostavno znamo da su oni tu kao čuvari Dejtonskog mirovnog sporazuma”, smatra Alija Tabaković, šef Kluba SDA u Skupštini Općine Srebrenica.

Srebreničanin Marinko Sekulić kaže, atmosfera u gradu je uobičajena. Ljudi su zaokupljeni uglavnom svakodnevnim egzistencijalnim problemima. Na pitanje o tome kako se komentarišu izjave čelnika Republike Srpske odgovara: “Možda u nekakvim uskim krugovima da ljudi o nečemu razgovaraju, ali ono koliko ja znam, barem u razgovoru s običnim ljudima, mojim poznanicima, apsolutno niko o tome ne govori, ne pomišlja, normalno, nikome nije svjedno šta se može desiti, jer je u ovoj zemlji sve moguće, ali ne vidim nikakvog razloga za nekakvu pretjeranu zabrinutost.”

U Memorijalnom centru u Potočarima bez pretjeranih mjera sigurnosti, sasvim uobičajen dan, zaposlenici na svojim radnim mjestima, posjetioci brojni unutar Memorijalnog kompleksa. Uposlenici Memorijalnog centra se ne oglašavaju ovih dana, tačnije ne izlaze u javnost, ali jesu poslali jedno saopštenje prije svega na adresu ministra unutrašnjih poslova RS, Siniše Karana.

U pismu, između ostalog navode, kako će preuzeti sve pravne radnje na zaštiti Memorijalnog centra, ukoliko zbog Karanovih poziva na nepoštivanje državnih pravosudnih institucija, na bilo koji način rezultira sigurnosnim incidentom. Iako su prošli najgore, oni koji pamte dobro dešavanja iz ‘95. kažu, u mogućnost ozbiljnijeg sukoba, ne vjeruju.

“Kada bi me sad neko iskreno htio pitati, ono šta ne bih najviše željela iz tog svog života da prođem, sve bih prihvatila i dobro i loše što sam prošla u životu, da to prebrodim ponovo, samo ne bih više nikad željela da se nađem negdje gdje je rat. Tu nema pobjednika”, kaže Šehida.

Načelnik Općine, Miloš Vučić, nije odgovorio na pozive N1. Upućeni Srebreničani kažu kako organizovanih autobusa za miting u Banjaluci, iz ovog mjesta, nije bilo. No, da je organizovano otišao dio općinske administracije.