Studentski zahtjevi zapravo su zahtjevi svih građana Srbije, koji u sebi nose, prije svega borbu protiv korupcije i nezavisan rad institucija.

Upravo zato, u posljednja tri mjeseca, građani Srbije se na „ulicama“ bore, između ostalog i protiv onih koji su na vrhu ledenog koruptivnog brega, tačnije megalomanskih projekata „Jadar“, odnosno saradnje sa Rio Tintom, kao i međunarodone izložbe EXPO 2027, koji moraju biti zaustavljeni ili transparentno sprovedeni, tako da ih javnost odobri i odredi uslove pod kojima će biti definisani, piše Nova.rs.

U Novom Sadu, 1. novembra prošle godine obrušila se nadstrešnica na Željezničkoj stanici i usmrtila 15 ljudi, a dvoje ostavila sa trajnim invaliditetom. Projekat rekonstrukcije stanične zgrade, zajedno sa nadstrešnicom, koštao je, prema pisanju medija, 16 miliona eura, iako je početna cijena bila tri. Kako smo sa tri stigli do 16, još nije poznato.

(Foto: Vladislav Mitić/Nova.rs)

Od kako je cijela Srbija zavijena u crno, studenti zahtevaju kompletnu dokumentaciju rekonstrukcije, za koju je predsjednik Vučić lično tvrdio da nije ni rađena, da bi samo nekoliko nedjelja kasnije dostavio javnosti navodna dokumenta. Prema mišljenju stručnjaka, dokumentacija je „puna rupa“, odosno nije potpuna, tako da ovaj zahtjev, kao i ostali, ostaje neispunjen, a korupcija je očigledna.

„EXPOdiraćemo“

Kako je, nakon koruptivnog projekta poput rekonstrukcije Željezničke stanice, došlo do smrti 15 ljudi, među kojima i dvoje djece, građani se s pravom plaše i pitaju, šta da očekuju nakon projekta EXPO i najavljenog programa „Skok u budućnost“, koji je daleko veći i skuplji, a koštaće blizu 18 milijardi eura.

Expo 2027 Foto: srbija2027.gov.rs

Naime, javno dostupnog odgovora na pitanje koje sve investicije ulaze u pomenuti trošak od 17,8 milijardi eura nema u Fiskalnoj strategiji, ne zna ga ni Fiskalno vijeće. Samo je MMF objavio „najdetaljiniji“ prikaz investicija, da postoje ukupno 323 projekta u vrijednosti od 17,803 milijarde eura, piše N1.

Jedino što znamo je da se projekat sastoji od pet stavki: EXPO 2027, infrastruktura, industrijalizacija, modernizacija i „integralni razvoj i turizam“.

Opera Foto: srbija2027.gov.rs

Koliko onda prostora, pitaju građani, za korupciju i rizik po bezbjednost, otvara ovakav jedan grandiozni projekat, kad je epilog sa željezničkom stanicom bio stravična tragedija.

"Nećete kopati"

I to nije sve.

Osim čuvene izložbe, godinama se vuče i posmatra iz sjenke, još jedan u nizu projekata – „Jadar“. Naime, poslovanje državnog vrha sa međunarodnom korporacijom Rio Tinto odvijalo se u tajnosti, pa se dokumentacija o sporazumima i ugovorima, prodaji državnog zemljišta i privatnih imanja, još krije u zaključanim fiokama. Nakon masovnih protesta, protiv „kopanja“, građana širom zemlje, projekat je usporio, ali je i dalje prisutan i prijeti da bude ostvaren, ukoliko se prethodno ne izborimo za pravnu državu.

Marijana Petković Loznica protest protiv iskopavanja litijuma Foto:FoNet/Aleksandar Mijailović

Nakon desetina sumnjivih, izakulisnih poslova, koji nas sad koštaju i života, ne čudi da studenti na protestima jasno državnom vrhu daju do znanja šta misle o ostvarenju pomenutih projekata, kada se među brojnim transparentima nađu i natpisi „Nećete kopati“ i „EXPOdiraćemo!“

Naime, o državnim poslovima sa multinacionalnim kompanijama, bankama, brojnim evropskim i američkim fondovima, sklopljenim tokom posljednje decenije, znamo samo ono što su nam dozvolili, jer vlastima transparentnost nikad nije bila jača strana.

Možda vlasti misle da nećemo razumjeti ili da ne treba da znamo gdje i kome odlazi naš novac i zemlja, koliko smo se zadužili i do kog „koljena“ će ti dugovi morati da se otplaćuju dok konačno ne izađemo iz ropstva i počnemo da „živimo slobodno“.

Zarobljene institucije

"Ovo što se dešava u Srbiji prethodnih nedjelja predstavlja veliki, ali i značajan pritisak na vlast i institucije. Pitanje je, međutim, koliko će imati efekta. Treba sačekati i vidjeti. Ako mislimo da su same institucije, na koje se vrši pritisak, korumpirane, onda je malo vjerovatno da će pritisak javnosti i blokade na ulicama dovesti do toga da oni urade nešto što nije u njihovom interesu, i što bi ih dovelo do suda ili zatvora. Međutim, ako su te institucije zarobljene i trpe pritisak od nekih koji su izvan njih, onda studentski protesti služe upravo da one odole tom pritisku i da se u njima probudi osjećaj za pravdu i javni interes. Da se konačno oslobode i progovore“, objašnjava za Nova.rs prof. Dragan Popadić, socijalni psiholog i profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Foto: Elmedin Hajrovic/ATAImages

Problem je što država ima saveznika spolja, kaže on, kojem očigledno ne odgovara da Srbija bude pravna država.

„Indikativno je kako EU i ekonomski partneri gledaju na ove proteste. Čini mi se sa zebnjom i nesimpatijom, jer način organizovanja njihovih poslova sa našim državnim vrhom je do sada bio za njih vrlo povoljan i efikasan. Ovdje imaju jednu figuru sa kojom obave razgovore i poslovi su završeni. Ta figura dalje prenosi ovlaštenja, uputstva i naredbe. E sad, ako bismo borbom došli do toga da zavlada pravo i transparentnost u svim poslovima i projektima koje država planira, morao bi da bude osporen taj kult ličnosti“.

Protest „Pozorište na ulici – Daske su zaćutale“ u Novom Sadu Foto:BETAPHOTO/DRAGAN GOJIC

Doveli bismo u pitanje sklapanje ugovora i poslova, kaže profesor.

„Može se zato očekivati da će spoljni partneri pružiti jaku podršku Vučiću i načinu rada institucija kakav je bio do sada. Da faktički nastave da postoje zarobljene institucije jer im to očito ide u prilog. To je dodatni razlog zašto je borba za oslobađanje institucija, odnosno ostvarenje pravne države – teška“, naglašava Popadić.

Sve mora da stane

Ako želimo pravnu državu, onda stvarno kompletna Srbija mora da stane, smatra advokat Božo Prelević.

Foto: Nenad Mihajlović/Nova.rs

„U situaciji smo da gledamo te nastavnike i studente kako se bore i žrtvuju, a zapravo cijela Srbija treba da stane, jer vlast nam neće dati ništa od podataka i dokumenata o poslovima koje planiraju, jer prosto ne moraju da nam daju. Niko ih na to nije prisilio. E, moramo da ih prisilimo da poštuju Ustav i zakone, ali sam ubijeđen da ovi koji su sada vlast nisu dovedeni tu da bi poštovali Ustav i zakone“, kaže Prelević za Nova.rs.

Nećemo se izboriti za Jadar, ni protiv EXPO-a, ni za zaštitu Savskog mosta, ni za Sajam, niti za bilo koji veliki projekat gdje su ukradene milijarde, tako što ćemo da gledamo studente na televiziji, naglašava on.

Foto:Goran Srdanov/Nova.rs

„Potrebno je mnogo više, a ako učinimo mnogo više, sve će trajati značajno kraće. Ovo sad se pretvara u užasno iscrpljivanje studenata, nastavnika, djece, cijele zemlje. Svi su verbalno za podršku, ali vlast ne mora da nam izađe u susret ni da ispuni i jedan zahtjev. Ova vlast mora biti prinuđena. Treba im dati do znanja da moraju to da urade. Trebaju nam stranke i ljudi koji će ponuditi vladavinu prava i uživati kredibilitet ovog društva. Nemamo vladavinu prava i nemamo institucije. Pozivam zato sve ljude koji su od struke i od znanja, a kojima je stalo do ove zemlje, da ne gledaju na politiku kao na neko zlo, nego da se uključe i da konačno počitisimo našu kuću“, kaže Prelević.

Generalni štrajk Okupljanje studenata ispred zgrade Rektorata pred protestnu šetnju „Mi smo za PRAVDU. I, šta ćemo sad?“ Foto:Vesna Lalić/Nova.rs

On ističe da su od velike važnosti rektorska i anketna komisija, koja okuplja stručne ljude.

„Moja očekivanja od tih komisija su velika. Očekujem da ćemo dobiti vrlo važne podatke o tome šta se u ovoj državi dešavalo, ali i o tome šta nam vlast ne da, jer iz toga će se videti gdje je pravi kriminal“, naglašava Prelević.

Jasno je poslije svega, da je sve većem broju građana prekipjelo, a pametni, hrabri i nezaustavljivi studenti, rekli su ono što svi mi godinama mislimo – sve mora da stane, da bi se sve ponovo pokrenulo, ali ovog puta kako treba, uz konačnu vladavinu prava. Pa šta košta, da košta.