Ne diraj nam profesiju, glasila je parola novinara koji su se 3. marta okupili ispred RTS-a u Nišu, u znak podrške novinarki Lidiji Georgijev i njenim kolegama, koje je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić vrijeđao zbog priloga sa protesta „Studentski edikt“, održanog 1. marta u tom gradu.

Pedesetak novinara iz Niša prethodno je potpisalo saopćenje da neće izvještavati o predsjednikovim aktivnostima dok se kolegama iz RTS-a ne izvini na „primjeren način“. Spisak potpisnika do jutros je više nego dupliran, a na njemu su sada i kolege iz drugih dijelova Srbije, piše Danas.

Nakon najave medijskog bojkota nepristojnog predsjednika – koji je Georgijev nazvao „imbecilom“, a potom u takozvanom izvinjenju sve dodatno osolio tvrdnjom da su novinari niškog dopisništva RTS-a „sramota za profesiju“ i „politički aktivisti“ – obustavu izvještavanja do adekvatnog izvinjenja obznanilo je i dopisništvo RTS-a u Novom Sadu.

Zatim je Koalicija za slobodu medija pozvala i sve članice i članove u Srbiji da ne prate Vučićeve predsjedničke aktivnosti dok se ne bude prisetio kako treba da zvuči primjereno izvinjenje, a NUNS je izdao uputstvo kako bi to trebalo da izgleda.

Zorica Miladinović: Foto Marija Janković

Neverne Tome, pak, ocjenjuju da ovakav bojkot neće bog zna koliko zaustaviti Vučića u histeričnoj ličnoj promociji, jer će ga biti na svim najgledanijim televizijama, koje, kažu, uređuje.

Takođe, i među sljedbenicima medijskog bojkota ima onih koji se osjećaju pomalo dezorjentisano jer je povod podrška kolegama iz RTS-a, koji je pod strogom kontrolom vlasti, zatvoren za drugačija mišljenja od zvaničnih i majstor u prećutkivanju, a sa njegovog logoa, prijsećaju se neki, još uvijek curi krv zbog ratnohuškačke propagande devedesetih.

Među skepticima su i novinari za koje je ovakav bojkot diskutabilan sa profesionalnog aspekta, pošto je zadatak medija da pravovremeno i objektivno izvijesti o događajima od javnog interesa, koji su od značaja za građane.

Ipak, činjenica je da je novinarka RTS-a Georgijev objektivno izvijestila o „Studentskom ediktu“ u Nišu, a svakako je pametno ohrabriti i druge da se bore da tu kuću pretvore u neupitni, a ne lažni medijski javni servis.

Nikako ne bi trebalo zaboraviti ni da Vučić i njegovi ljudi već bezmalo 13 godina prijete, vrijeđaju i nepodaštavaju profesionalne i kritičke medije, a njihove novinare kvalifikuju kao „lažove“, „manipulatore“, „hohštaplere“, „narkomane“, „otvorene srbomrsce“ ili „praseće glave“.

Za sve to vrijeme takva vlast bojkotuje ove medije, a na svaki način favorizuje propagandne kuće, koje su sve primitivnije i opskurnije. Profesionalno novinarstvo je uniženo u korist raspomamljene propagande koja je, kako je neko primjetio, u stanju da „sprži“ svaki mozak koji joj to dopusti.

Bilo je, dakle, krajnje vrijeme za ovakvu ili sličnu profesionalnu samoodbranu i novinarsku neposlušnost.

Trebalo je to i mnogo ranije, ali hajde da naivno vjerujemo da, što kažu, nikad nije kasno.