Pogrešno dijagnosticiranje autoimunih bolesti kao problema mentalnog zdravlja može imati razorne i dugoročne posljedice po pacijenta, koje nadilaze nepravilno liječenje. Istraživanje koje je vodila Melanie Sloan, znanstvenica javnog zdravstva na Univerziteta Cambridge, pokazalo je da pacijenti koji su dobili pogrešne psihosomatske dijagnoze često imaju duboke emocionalne ožiljke, uključujući osjećaj srama, nesigurnost u sebe pa čak i suicidalne misli.

Studija u kojoj je sudjelovalo više od 3000 ljudi s autoimunim bolestima i koja je objavljena u časopisu Rheumatology, otkrila je da je nepovjerenje u liječnike velika posljedica pogrešnog dijagnosticiranja. Mnogi su izbjegavali tražiti daljnju liječničku pomoć, bojeći se nevjerice od strane liječnika. Sloanino istraživanje pokazalo je da je više od 70% onih kojima je pogrešno dijagnosticirano mentalno zdravstveno stanje još uvijek duboko pogođeno time, dok je više od 80% prijavilo trajnu štetu osjećaju vlastite vrijednosti.

Simboličan naslov istraživanja

Jedan liječnik mi je rekao da sama sebi stvaram bol, još uvijek ne mogu zaboraviti te riječi. To što mi govori da to sama sebi radim, učinilo me vrlo tjeskobnim i depresivnim, rekla je jedna sudionica istraživanja. Njezina je izjava odabrana kao naslov studije, simbolizirajući njezin cilj pojačavanja glasova pacijenata koji se ne čuju, pojasnila je Sloan u komentaru za The Conversation.

Nekima se pogrešna dijagnoza dogodila u djetinjstvu, ostavljajući emocionalne rane koje su trajale desetljećima. Kako je jedan pacijent opisao, živjeli su sa ožiljcima na dušama. Žena s lupusom ispričala je da je njezin liječnik, dok je bila u dobi od 16 godina, odbacio njezine simptome kao hipohondriju.

Negativno je utjecalo na moje mentalno zdravlje i doista mislim da je utjecalo na mene i moju samosvijest. To nije dobro ni za koga u bilo kojoj dobi, ali kao tinejdžerici kad se kaže da ne poznaješ vlastite osjećaje, to apsolutno nije način da oblikuješ ljudsko biće, rekla je ta žena,isto tako sudionica navedenog istraživanja.

Osjećaj nevjerice

Sloanino istraživanje naglašava da neki liječnici prebrzo pripisuju autoimune simptome psihološkim uzrocima. Neke medicinske studije sugeriraju da dugačak popis simptoma ukazuje na psihosomatski poremećaj, ali ta pretpostavka opasno zanemaruje činjenicu da su složeni simptomi zapravo i obilježje autoimunih bolesti, naglašava Sloan.

Nevidljivi simptomi i dvosmisleni rezultati pretraga dodatno kompliciraju dijagnozu. Pacijenti smatraju pojmove poput "nejasan" ili "nespecifičan" odbacivajućim, a fraze poput "tvrdnje pacijenata" u medicinskim pismima pojačavaju osjećaj nevjerice od strane liječnika.

Moć slušanja liječnika

Liječnici bi trebali rano razmotriti autoimune bolesti kada se simptomi čine različitima. Empatijsko slušanje je ključno u tome, a jednostavne afirmacije poput "Vjerujem ti" ili "Žao mi je zbog onoga što se dogodilo", mogu pomoći u ozdravljenju, smatra Sloan. Njezino istraživanje sugerira da su pogrešne dijagnoze česte, ali se njihove ozbiljne posljedice često podcjenjuju.

Većina od 50 liječnika intervjuiranih za studiju izvijestila je da su pogrešne dijagnoze uobičajene kod autoimunosti, ali malo njih je shvatilo da su posljedice tih pogrešnih dijagnoza tako teške i dugotrajne. Ono što je ohrabrujuće, jest da su mnogi liječnici bili potreseni težinom posljedica pogrešnih dijagnoza i da su izrazili želju za poboljšanjem skrbi za pacijente nakon što su doznali za te utjecaje.