Piše: Amina Čorbo-Zećo / NAP

U Bosni i Hercegovini na sceni je državni udar, rušenje ustavnog poretka u režiji Milorada Dodika, koji u Republici srpskoj zabranjuje djelovanje Tužilaštva, Suda, VSTV-a, SIPA-e... A, zato vrijeme visoki predstavnik za BiH Christian Schmidt sastanči s Andrejom Plenkovićem.

Članom II Aneksa 10 Daytonskog mirovnog sporazuma visokom predstavniku se stavlja u zadatak da kao prvo prati provedbu Mirovnog sporazuma. Ne znamo kako ga je objektivno mogao sagledati iz Zagreba danas, ali BiH je bila na dnevnom redu.

"Raspravili smo trenutna događanja u BiH. Ponovio sam poziv za smirivanjem tenzija te povratak dijalogu kojim će se osigurati funkcionalnost BiH.

Zalažemo se za izbornu reformu koja će osigurati jednakopravnost Hrvata kao konstitutivnog naroda. Kao bliski susjed, Hrvatska će se i u sadašnjiim izazovnim geopolitičkim okolnostima nastaviti zalagati za daljnji EU put, podržavajući teritorijalni integritet i sveukupni napredak BiH", napisao je Plenković na X mreži.

Plenković, dakle, dok je na snazi rušenje ustavnog poretka države Bosne i Hercegovine obavještava Schmidta da faktura nije plaćena do kraja. Ranije riječi da o BiH nema pregovora i da će BiH nastaviti dalje napredovati na EU putu, jasno je ne vrijede više. Nisu nikad ni vrijedile, ali smo ih godinama gutali kao anesteziju usljed udara na zdrav razum.

Schmidt u najtežim trenucima po BiH uopće nije na svom radnom mjestu, on s Plenkovićem usaglašava stavove kako Hrvatima, pardon HDZ-u BiH, dati člana Predsjedništva BiH za vijek vijekova. Dok ima HDZ-a i Dragana Čovića da kandidat bude izabran baš iz te legitimne stranke, jer niste Hrvat ako niste u HDZ-u ili makar nekoj stranci iz HNS-a, koje su mahom sluge HDZ-a BiH.

Evidentno je da ludilo Milorada Dodika koristi Dragan Čović. Pod krinkom puta BiH u EU (ako se ne raspadnu prije nego li mi i otvorimo pregovore) njegov cilj je jasan i u ovom slučaju jedan. I nije mir, nego Izborni zakon BiH po mjeri kakvu želi ne samo HDZ BiH, nego i Hrvatstka.

Skoro pa kontinuirana politika susjedne Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, ima jasan cilj - dodatnim etnički podjelama u BiH ostvariti ratne ciljeve koje je devedesetih započeo prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman - kada je dio Bosne i Hercegovine planirao pripojiti Hrvatskoj, što je Međunarodni sud u Hagu presudio kao Udruženi zločinački pothvat, zbog čega nisu patili samo Bošnjaci i Srbi u BiH, već i Hrvati koji su nasilno premješteni sa svojih stoljetnih ognjišta.

Ništa manje drugačije u odnosu na srpsko/srbijansku politiku.

Nije više pitanje ni šta misli Schmidt, to je već odavno kristalno jasno, pitanje je zašto PIC toleriše Schmidta i zašto nije na svom radnom mjestu u vrlo teškim trenucima za BiH.