Sanja Domuz Sadiković sa ponosom nosi hidžab, smatrajući ga svojom ispunjenom obavezom. Islam je, kako kaže, prihvatila jer se u njemu pronašla, ne smatrajući da je promijenila veru, već da je tek tada stekla svoju prvu istinsku duhovnu pripadnost.

– Nikada ne kažem da sam promijenila veru, jer nisam odrasla u vjerski orijentisanoj porodici. Islam sam prihvatila kao svoju vjeru, ali prije toga nisam imala vjersko opredjeljenje. Odrasla sam u tradicionalno pravoslavnoj porodici, ali je religija kod nas bila prisutna samo kroz običaje poput proslave Vaskrsa i Božića. Zato često kažem da sam islam prihvatila kao vjeru u kojoj sam se oduvijek osjećala kod kuće – objašnjava Sanja, a prenosi portal Hanuma.ba.

Još kao osmogodišnjakinja počela je da pohađa vjeronauku i mekteb, a svoj život prije islama opisuje kao beznačajan u poređenju s onim što je kasnije došlo.

Poput mnogih mladih, tokom puberteta preispitivala je svoja uvjerenja, istraživala različite puteve i tragala za odgovorima.

 – Pokušala sam da pronađem duhovno ispunjenje i na drugim mjestima, ali me ništa nije ispunjavalo kao islam – priznaje.

Sanja vjeruje da rano gubljenje roditelja mijenja percepciju o svijetu. Djeca najčešće vide roditelje kao neuništive, ali kada ih prerano izgube, shvataju da postoji viša sila koja upravlja sudbinom. Ratna dešavanja i tragedije koje je proživjela dodatno su je uputile ka islamu, gdje je pronašla sigurnost i utjehu.

– Priča o Poslanikovom (s.a.v.s.) teškom djetinjstvu, njegovom siromaštvu i iskušenjima kroz koja je prolazio, bila mi je inspiracija. Poistovijetila sam se s njim i u djetinjstvu sam vjerovala da, ako je on imao tako težak život i zauzeo posebno mjesto kod Alaha, mogu se i ja nadati nečemu sličnom – dodaje.

Sanja danas smatra da joj je život stabilniji i ispunjeniji jer ima jasan cilj.

– Hidžab je obaveza svake žene i ja sam ga prihvatila onda kada sam se osjećala dovoljno zrelom i psihološki spremnom za sve što nosi sa sobom. Komentari okoline su neizbježni, ali ja se ne obazirem na njih. Zato sam i čekala momenat kada ću moći da ih ignorišem i jednostavno se nasmijem  kaže.

Međutim, mnogi su iznenađeni njenim imenom u kombinaciji s hidžabom.

– Ljudi kod nas najviše sude po imenima. Kad kažem da se zovem Sanja, a nosim hidžab, odmah slijede zbunjeni pogledi i pitanja. Naše društvo nije otvoreno za promjene i ima mnogo predrasuda, ali mene to ne pogađa – objašnjava.

Sanjina majka Vesna prihvatila je islam sa 36 godina. Odrasla je u porodici u kojoj religija nije igrala značajnu ulogu, a život joj je bio ispunjen teškim izazovima.

– Udala sam se, pa je došao rat, pogibija muža, borba za djecu, poslijeratna izgradnja života. Taj period bio je neprestana borba. Islam mi je donio novi pogled na život i upotpunio ono što mi je nedostajalo – zaključuje Vesna.

Za Sanju i njenu majku, islam nije bio promjena vere, već put do istinske duhovne pripadnosti i unutrašnjeg mira.